FOČA - Više od šest godina nevin ležim u zatvoru. Svakodnevno kroz prozor zatvorske ćelije gledam ka slobodi, sanjam o životu i čekam da se "stručnjaci" iz sisačkog pravosuđa smiluju i ponište sramnu presudu koju su mi izrekli bez ijednog dokaza. Dosta sam izgubio "guleći" kaznu za ubistva koja nisam počinio.
Ovako počinje priču Neđo Ajdarić, Banjalučanin koji je pred Okružnim sudom u Sisku zajedno sa Markom Grgićem 2006. godine osuđen na maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora zbog trostrukog ubistva koje je šokiralo region, a koje se dogodilo u Kutini 1998. godine, kada su hladnokrvno iz koristoljublja ubijeni bračni par Renato Serdarušić i Ingrid Šipek, te njihov radnik Goran Cvrtak.
Ajdarić i Grgić su tokom cijelog postupka pred pravosuđem Hrvatske tvrdili da nemaju nikakve veza sa tim ubistvima, te da se nikada u životu nisu sreli ni vidjeli. Jedini dokaz na osnovu kojeg su dobili po 40 godina bilo je svjedočenje nagluvog svjedoka Steve Štule, koji je navodno čuo kako u bolnici Ajdarić i Grgić pričaju o ubistvima u Kutini. Tu presudu nedavno je poništio Evropski sud za ljudska prava u Strazburu i naredio novo suđenje koje mora biti završeno do kraja godine.
Ajdarić je u bolesničku sobu došao iz pritvora gdje je ležao pod optužbom da je preko državne granice iz Hrvatske u BiH htio prevesti ukradeni automobil. Kasnije, odnosno početkom 2006. godine, oslobođen je optužbi i vratio se u BiH, odakle mjesec dana kasnije sa suprugom i kćerkom od četiri i po godina kreće u zoološki vrt, ali su ga na granici uhapsili pod optužbom za trostruko hladnokrvno ubistvo.
"Punih 2.345 dana traje moja borba za pravdu i istinu. Ona me je sve ove godine održala pri zdravom razumu jer nakon izricanja presude zakleo sam se da ću dokazati da sam nevin i to sam uspio. Možete li misliti da mi je sudija Melita Avedić izrekla smrtnu presudu, a tokom suđenja nije mi postavila niti jedno pitanje. Toliko o njenoj objektivnosti i profesionalnosti", priča Ajdarić, koji je u Banjaluci poznat kao vlasnik firme "Auto Merkur", koja se bavila prometom, prepisom i registracijom polovnih vozila.
U neuređenoj, oronuloj i nepodnošljivo sparnoj zatvorskoj prostoriji u Foči ovaj Banjalučanin priča životnu priču, roman kakvog se se ne bi postidjeli ni najveći pisci kriminalističkog žanra. Neutemeljena optužnica, suđenje, izricanje presude, prihvatanje realnosti i pravna bitka koja još traje obilježili su posljednjih više od šest godina života ovog šezdesetogodišnjeg Banjalučanina.
"Puno toga sam izgubio. Degradiran sam ovim montiranim sudskim procesom u svojoj sredini, preživio sam velike finansijske izdatke, firma koju sam imao naglo je smanjila svoju produktivnost, ali sam dokazao svoju nevinost, u koju niko od mojih najbližih prijatelja i saradnika nije sumnjao. Kćerkica koju nisam vidio od 2005. godine, a koja danas ima deset i po godina, još misli da joj je tata u bolnici", priča Ajdarić, gledajući kroz zatvorske rešetke ka slobodi, ka životu koji mu je uništen neodgovornošću i neprofesionalnošću hrvatskog pravosuđa.
Ajdarić se i danas pita zašto su i kako baš njega izabrali da ga nevinog osude na "smrtnu kaznu", ističući da je očigledno da se našao na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme.
O tome kako provodi zatvorske dane ne želi puno da priča, kao da želi da ih zaboravi. Stalno naglašava svoju nevinost, neprofesionalnost sisačkog pravosuđa, uz konstataciju da ima pouzdane informacije o umiješanosti ljudi iz policije, pravosuđa i zatvorskog sistema, koji su kumovali da bude osuđen.
Priča o Sisku, o tome kako se u hrvatskom zatvoru naslušao svakakvih priča hrvatskih dragovoljaca o zločinima Ekremovih jedinica, crnokošuljaša, za koje do danas niko nije procesuiran.
"Jedva čekam da izađem odavde, puno sam propatio dokazujući svoju nevinost, u koju niko objektivan i normalan nije sumnjao. Hapse me za trostruko ubistvo iz 1998. godine, a ja sam prvi put u Hrvatsku ušao 2000. godine. Prvo sam pomislio da je greška, ali već tokom suđenja sam vidio da mnoge stvari ne štimaju, da se sve radi odozgo i da su u taj slučaj upetljani najviši zvaničnici pravosuđa i policije u Hrvatskoj", kaže Ajdarić.
Zamolio nas je da u njegovo ime zahvalimo Bariši Čolaku, ministru pravde BiH, i njegovom pomoćniku Nikoli Sladoji, koji su, za razliku od pravosuđa iz RS, sve učinili i borili se da što prije bude prebačen iz hrvatskog zatvora u BiH, odnosno u zatvor u RS.
"Sada apelujem na Ministarstvo pravde RS da moj slučaj što prije dovede do kraja i pomogne mi da poslije više od šest godina što nevin robijam izađem na slobodu", kaže Ajdarić.
Većina pravnih stručnjaka sa kojima smo razgovarali kaže da su upoznati sa Ajdarićevim slučajem, naglašavajući njegovu očiglednu nevinost, koja će sasvim sigurno biti dokazana na banjalučkom Okružnom sudu.
Naime, nakon što hrvatsko pravosuđe poništi osuđujuće presude, na šta je obavezno po presudi Suda u Strazburu, ući će se u ponovni postupak.
Proces protiv Grgića i Ajdarića biće razdvojen i odvijaće se pred pravosuđem Hrvatske, odnosno RS, s obzirom na to da je Ajdarić državljanin BiH te da je njegovim transferom iz zatvora u Lepoglavi u zatvor u Foči preuzet kompletan predmet.
Poruka osuđenima
Banjalučanin Neđo Ajdarić, čiju nevinost je potvrdio i Sud u Strazburu, a koji je u zatvoru u Foči, apelovao je na sve osuđene za ratne zločine u RS, a koji su nevini, da istraju do kraja u borbi za dokazivanje svoje nevinosti.
"U Foči sam smješten do ljudi koji su osuđeni za navodne ratne zločine počinjene nad Muslimanima i Hrvatima. Među njima su ljudi koji takođe nisu krivi za djela za koja su osuđeni. Smeta mi da vlasti RS i Ministarstvo pravde RS ne obraća pažnju i ne pomaže svojim građanima u dokazivanju njihove nevinosti, a ona je vidljiva i lako dokaziva", kaže Ajdarić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.