LAKTAŠI - Briga o roditeljima koji su ostali u rodnom kraju, dok su njihova djeca život nastavila u inostranstvu, bila je problem sa kojim su se i sami suočavali bračni par Stefan i Ivana Ninić iz Laktaša.
Ukratko:
- Obilazak starijih ljudi čija djeca žive u inostranstvu.
- Pomoć u nabavci, odlasku ljekaru i obavljanju svakodnevnih obaveza.
- Pisani izvještaji nakon posjeta kako bi porodice u dijaspori znale šta se dešava kod kuće.
- Planirano širenje usluge iz Laktaša i na druge gradove.
Upravo iz tog iskustva rodila se ideja da pokrenu posao koji porodicama iz dijaspore pruža sigurnost da o njihovim najbližima neko brine i onda kada oni nisu u mogućnosti da budu uz njih.
Stefan i Ivana osnovali su firmu "Moji kod kuće", koja se bavi obilaskom starijih ljudi čija su djeca otišla u Njemačku, Austriju, Švajcarsku i druge zemlje, a kojima je potrebna pomoć u svakodnevnim obavezama.
Ivana je deset godina živjela u Austriji, gdje je nakon završetka srednje škole otišla da gradi život, dok je Stefan s njom proveo dvije godine. Za to vrijeme, kako je ispričala za "Nezavisne novine", često su razmišljali o svojim roditeljima koji su ostali kod kuće.
"Uvijek je bilo pitanje da li imaju sve kod kuće, da li je sve u redu, da li je komšinica došla i donijela nešto, mogu li otići kod doktora i završiti sve te svakodnevne obaveze. To su stvari o kojima razmišljate kada ste daleko od porodice", ispričala je Ivana.
Dodaje da je upravo to iskustvo bilo jedna od glavnih motivacija da se vrate, ali i da pokušaju napraviti nešto što bi pomoglo drugim ljudima koji se nalaze u sličnoj situaciji.
Ideja je, kako kaže, potekla od Stefana, koji je osmislio koncept, dok je ona preuzela najveći dio svakodnevne organizacije posla.
Od prve kafe do izvještaja porodici
Njihov posao ne podrazumijeva samo obilazak starijih ljudi, već i pomoć u svakodnevnim obavezama, u skladu sa potrebama svakog pojedinca.
Porodice ih najčešće pronalaze putem društvenih mreža, a kontaktiraju ih uglavnom preko WhatsAppa. Nakon prvog razgovora dogovaraju posjetu, tokom koje se upoznaju sa starijom osobom i razgovaraju o tome kakva joj je pomoć potrebna.
Ivana naglašava da je važno da i sami korisnici prihvate njihovu pomoć, jer se dešava da stariji ljudi u početku smatraju da im niko nije potreban.
"Kad dođemo popijemo prvu kafu, malo se ispričamo i upoznamo. Tada se stiče povjerenje. Roditelj je taj koji odlučuje da li želi našu pomoć i da li mu odgovaramo. Ne želimo da se bilo ko osjeća kao da ga neko kontroliše", istakla je ona.
Nakon prvog susreta dogovaraju naredne posjete i obaveze. Nekome je potrebno otići u nabavku, nekome pomoći da stigne na zakazani ljekarski pregled, a nekome završiti obaveze u pošti.
Kako je kazala, ne postoji unaprijed utvrđen obrazac koji važi za sve, već se način rada prilagođava potrebama i željama svakog korisnika.
Poseban dio njihovog posla je komunikacija sa porodicama koje žive u inostranstvu. Nakon svake posjete one dobijaju detaljan pisani izvještaj putem sajta, u kojem je navedeno šta je urađeno, kako se starija osoba osjeća i da li je primijećeno nešto na šta bi trebalo obratiti pažnju.
"Želimo da porodica zna šta se dešava kod kuće, da ne mora stalno da razmišlja da li je sve u redu. Kada ste daleko, mnogo znači da imate nekoga ko može otići, provjeriti kako su vaši roditelji i pomoći im kada je potrebno", pojasnila je Ivana.
Kada je riječ o nabavci, kupovinu u vrijednosti do 50 KM obavljaju bez prethodnog odobrenja porodice, uz obavezno dostavljanje fotografisanih računa. Za veće troškove, poput popravki u domaćinstvu, prvo kontaktiraju porodicu i traže njenu saglasnost.
Ukoliko je potrebno angažovati majstora, pomažu i u organizaciji popravke i prate njeno izvođenje.
U početku postoji nepovjerenje, ali prva posjeta mijenja sve
Iako je ideja nastala iz stvarne potrebe, njena realizacija podrazumijeva i izazove. Jedan od njih je približiti starijim ljudima koncept usluge koja im se nudi, a da pritom ne pomisle da neko dolazi da ih kontroliše ili im oduzima samostalnost.
"Kada im porodica preko telefona objasni da će neko doći da ih obiđe, to nekada zvuči neobično i izaziva nelagodu. Međutim, kada se upoznamo licem u lice, ta nelagoda uglavnom nestane. Ljudi nas prihvate kao da se poznajemo godinama", rekla je Ivana.
Dodaje da je cilj da stariji ljudi znaju da imaju nekoga kome se mogu obratiti kada im je potrebna pomoć, ali i da porodice u dijaspori budu mirnije jer nisu prepuštene same sebi u organizovanju brige o roditeljima na daljinu.
Planiraju širenje na druge gradove
Firma "Moji kod kuće" osnovana je u septembru ove godine, pa su Stefan i Ivana još na početku poslovnog puta. Trenutno brinu o tri porodice u okolini Laktaša, dok im se javljaju i ljudi iz drugih dijelova Republike Srpske i BiH.
Interesovanje, kaže Ivana, postoji i u Kotor Varošu, Mostaru i Sarajevu, ali zbog ograničenih kapaciteta za sada nisu u mogućnosti da odgovore na sve zahtjeve.
Njihov plan je da, ukoliko posao nastavi da se razvija, uslugu prošire i na druge gradove.