BANJALUKA - Memorijalni centar Republike Srpske dokumentovao je svjedočanstva o zarobljenim Srbima u derventskim logorima, gdje su bili izloženi svakodnevnom batinjanju, mučenju, seksualnom zlostavljanju i odvođenju na prinudni rad na prve linije fronta.
O strahotama koje su preživjeli govorili su bivši logoraši i članovi porodica onih koji nisu dočekali slobodu.
"Dom pri HOS-u"
Ostoja Šarčević, zarobljen je u napadu na Čardak 26. aprila 1992. godine. Bio je zatočen u Domu vojske i hangarima u Rabiću. Za 55 dana zarobljeništva izgubio je više od 30 kilograma, saopšteno je iz Memorijalnog centra.
Sjeća se dana kada je doveden u Dom vojske, na čijem je ulazu stajao natpis "Dom pri HOS-u" i tamo su već bili zatočeni Srbi.
Zarobljenici su postrojeni, a naredbe je izdavala Azra Bašić, pripadnica Hrvatskog vijeća odbrane. Naredila je da se svuku, predaju nakit i lične stvari, a one koji su kod sebe imali dinare primoravali su da ih pojedu. Potom su im sipali so u usta i brutalno ih tukli.
"Jednom od onih koji su nas tukli morao sam da ližem čizme. Na njima je bila moja krv", svjedoči Šarčević za Memorijalni centar.
Svjedočenja o ubistvu
On je govorio i o trenutku kada je Azra Bašić zaklala zarobljenika Blagoja Đuraša.
O stradanju Blagoja Đuraša za Memorijalni centar i podkast "Otadžbina" govorio je i njegov sin Slaviša. Svjedočio je o očevom ubistvu, decenijama potrage za posmrtnim ostacima, nastojanjima da se pronađu odgovorni i borbi da zločin ne bude zaboravljen.
Supružnici Milorad i Borka Gunjević zarobljeni su u napadu na Čardak 26. aprila 1992. godine. Borka je tri dana provela u Domu JNA u Derventi. Oko četrdeset žena bilo je smješteno u restoranu u prizemlju, dok su se sa sprata neprestano čuli jauci i krici muškaraca izloženih batinanju i mučenju.
Zatočenicima su držana takozvana predavanja na kojima su im govorili da su Srbi zločinci. Jedna od žena, stežući Borku za ruku, kroz suze je izgovorila: "Joj, šta ćemo, Borka? Poklaće nas sve".
Strah je dostigao vrhunac kada je zatočenicima saopšteno da će za svaku granatu ispaljenu na Derventu biti ubijen po jedan Srbin.
Prinudni rad
Milorad Gunjević nije razmijenjen. Iz Doma JNA odveden je na prinudni rad - kopanje rovova, odakle se nikada nije vratio. Prema raspoloživoj dokumentaciji, poginuo je 19. juna 1992. godine na Tomasovom brdu kod Dervente.
Čedo Prodić zarobljen je 26. aprila 1992. godine tokom napada na Čardak. Do razmjene 12. jula prošao je kroz logore Dom JNA u Derventi, Rabić, Polje i Tulek kod Broda.
"Zarobljenicima su pržili dijelove tijela, nos, uši. Tukli su nas i po noći i po danu. Morali smo da pjevamo ustaške pjesme. To je bio pakao", rekao je on.
O zarobljeništvu i zločinima koje je preživio svjedočio je i pred pravosudnim institucijama BiH, a svoje kompletno svjedočanstvo ostavio je i u arhivi Memorijalnog centra Republike Srpske.
Svjedočanstvo je ostavio i o bratu Bojanu, koji je poginuo 1994. godine kod Teslića, kao pripadnik Vojske Republike Srpske.
Batinjanje i mučenje
Mirko Marković i njegov otac Ilija zarobljeni su 2. maja 1992. godine i odvedeni u Dom JNA u Derventi, a potom u logor Rabić. Tokom više od četiri mjeseca zarobljeništva bili su izloženi svakodnevnom batinanju, ponižavanju, mučenju i prinudnom radu na prvim linijama fronta.
Mirko je gledao kako u zoru izvode i tuku njegovog oca Iliju. Pokušao je da mu pritrči u pomoć, ali su ga drugi logoraši zadržali, govoreći da će ih u suprotnom sve pobiti.
Svjedočio je i mučenju doktora Željka Stajičića i Drage Kneževića, kao i ubistvu Duška Marčete tokom kopanja rovova.
Smrt majke
Dok su Mirko i njegov otac bili u logoru, njegova majka Vukica je zarobljena. Prema njegovom svjedočenju, bila je zatvorena u jednoj kući, gdje su joj po licu i tijelu gasili cigarete, potom je seksualno zlostavljana, a nedugo zatim pronađena je mrtva u bunaru.
U Derventi su tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata, još prije formiranja Vojske Republike Srpske, hrvatske i muslimanske snage izvele napad na srpsko stanovništvo.
Istovremeno je formirano više logora za Srbe, među kojima su najzloglasniji bili Dom vojske i logor Rabić, pod kontrolom 103. brigade Hrvatskog vijeća odbrane.
Kroz derventske logore prošlo je više stotina Srba koji su bili izloženi mučenju, batinanju, ponižavanju i drugim oblicima ratnog nasilja, prenosi Srna.