VELIKA KLADUŠA - Vodenica porodice Murić, smještena na maloj rijeci Kladušnici u selu Marjanovac, jedina je preostala vodenica na području općine Velika Kladuša u kojoj se i danas melje žito.
Ova plahovita planinska ljepotica od davnina pokreće mlinske točkove i kamene žrvnjeve, ispod kojih se zrnevlje žitarica pretvara u ukusno brašno.
Ipak, vrijeme je učinilo svoje i od brojnih vodenica preostala je samo jedna, a i ona je nedavno obnovljena.
Njeni vlasnici pripadaju porodici čiji su članovi od davnina na glasu kao vrhunski mlinari. O vodenici se sada brine Redžep Murić (67), nasljednik porodične tradicije. Kaže kako je vodenica u svojoj burnoj istoriji, dugoj više od tri stotine godina godina, tri puta pretvarana u zgarište.
"Prvi put je zapaljena neposredno pred izbijanje Prvog svjetskog rata. Bilo je to samo dva dana nakon što je u Sarajevu izvršen atentat na austrougarskog prijestolonasljednika Franca Ferdinanda", kaže Murić.
Vatra je vodenicu drugi put progutala u Drugom svjetskom ratu, a sudbina je htjela da i ovaj posljednji rat ne preživi čitava.
Murić kaže da je nekada na rijeci Kladušnici od sela Marjanovac do Velike Kladuše bilo oko trideset vodenica.
"Ja sam, eto, odlučio da se porodična tradicija Murića ne ugasi, a i moji sinovi tako razmišljaju. Penzionerske dane prekraćujem meljući žito i slušajući klokot vode", s neskrivenim ponosom kaže ovaj penzioner.
Dodaje kako su Murići oduvijek vjerovali u vodenice, koje su im nekada donosile velike prihode.
"Moj otac Husein često je ponavljao rečenicu, koja je našoj porodici ostajala u amanet, a to je da pored vodenice čovjek nikada ne može biti gladan", sa smiješkom kaže stari mlinar.
Istina, dodaje, prihodi koji se danas ostvaruju vodeničnim uslugama nisu veliki, jer su rijetki oni koji donose žito.
"Nije sve u novcu, jer kada se zaljubite u žubor vode i klepetanje mlinskih točkova, materijalne vrijednosti i ne znače puno", lakonski zaključuje ovaj vodeničar.