SARAJEVO - Na sarajevskoj Baščaršiji još samo golubovi kod sebilja podsjećaju na ono staro dobro vrijeme kad su prolaznici, ali i turisti šetajući ovim dijelom grada mogli čuti udarac čekića, ali i tihe razgovore zanatlija, koji su u pauzama jedni druge pozivali na kafu i razmjenjivali mišljenja, prepričavali događaje od prethodnog dana i pomagali jedni drugima.
Od tog starog zanatskog Sarajeva ostao je i Džemal Kurahović, jedini užar u cijeloj BiH, koji još plete mreže i konopce za vezanje brodica. Svojim vještim rukama Džemal plete i mreže za saksije, ali iskren je i kaže da nema više stare Baščaršije i da više niko ni sa kim ne druguje, nego su se svi "o sebi zabavili".
"Evo, pravim i konopce kojima se vežu brodovi i brodice. Nekada se to stalno kupovalo, dolazili su iz raznih krajeva Jugoslavije po konopac za vezivanje brodica, sad prodam u godini jedan-dva ili nijedan", kaže Kurahović.
Priča da je nekada imao veću ponudu jer je i potražnja bila veća.
"Čak sam i vezove radio, izvezao bih bilo šta što mušterija želi. Sad nema novca ni za meterijal", objašnjava Kurahović.
Ispričao je za "Nezavisne" kako ovaj posao radi već 54 godine, te da ga je naslijedio od djeda i oca, koji su prije njega bili užari.
"Obučio sam i svoje sinove, njih trojicu. Znaju posao, ali ne znam šta će biti kad ja više ne budem mogao raditi. Teško je, nema nikakvog poticaja za stare zanate. Sve je manje kvalitetne robe, a sve više jeftinije, posebno kineske. Šta da se radi. Pletem ljuljaške, ali slabo prodam. Pokoju strancima, uglavnom oni traže", objašnjava Kurahović.
Kaže, ostao je sam, nema više užara, a nema ni starih zanata izuzev nešto malo kazandžija.
"Nažalost, vlast nikako da shvati da Baščaršija nisu samo ćevapi, golubovi i pokoji kazandžija. Duša Baščaršije bili su stari zanati, a oni polako izumiru", ističe Kurahović.
Prisjeća se vremena kada je Baščaršija vrvjela od kazandžija, kujundžija, užara, sarača, sada više toga nema, sve je "pojela" industrija.
Nekada je na sarajevskoj Baščaršiji bilo oko 70 različitih starih zanata i preko 400 proizvoda koje su stvarale zanatlije.
"Sada više toga nema, samo poneki tvrdoglavi zanatlija, kao što sam ja, još radi. Kad mi umremo, neće više niko ostati da prenosi to znanje. Djeca nisu zainteresovana, a ni obrazovanje ne poklanja dovoljnu pažnju starim zanatima", kaže Kurahović.
Govori da je skup materijal, te da metar užeta košta jednu KM, a tako se ne može zaraditi.
"Od ovoga što ja zaradim, borim se da prehranim porodicu, ženu, djecu, njihove porodice. Niko ne radi", priča Kurahović.
Kaže da su nekada u Sarajevu bila dva užara, on i njegov rođak.
"Rođak je napustio, nema posla, ja se još držim. Nekada sam radio i nisam mogao naraditi, a sad slabo. Pravio sam i cekere za pijacu od užeta, a sada je sve plastika. Kina je sve uzela, Amerika onakva sila pa se ne može izboriti s Kinom. Boje se, a ja se ne bojim, radim", objašnjava Kurahović.
Pokazuje nam slike i isječke iz novina. Kaže, pisali su o njemu novinari iz cijeloga svijeta, iz Njemačke, Austrije, Francuske, Italije, naši bh. novinari.
"Deset radnika je radilo za mene, a sada sam sam. Sjednem, pletem mreže, pa ako ko dođe i kupi, dobro je", kaže sjetno Kurahović.
Ne posustaje posljednji i jedini užar u BiH. Plete mreže i čeka kupce u nadi da će neko prepoznati kvalitet i dati mu prednost nad kvantitetom.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.