BANJALUKA - Gordana i Joso Valentić, hrvatski povratnici u Kozaru, kod Banjaluke, već pet godina žive u kontejneru u kojem još nemaju ni struju.
Supružnici kuvaju na plinu, TV gledaju uz pomoć akumulatora koji im služi i za osvjetljenje, ali bude večeri kada su prinuđeni i da koriste petrolejsku lampu.
Snalaze se Valentići kako znaju i umiju. U malom, neuslovnom kontejneru više osoba ne bi se moglo mimoići, a pored njega su sagradili nadstrešnice, gdje čuvaju stvari.
Priznaju da im nije lako, pogotovo ljeti kad su paklene vrućine, jer nemaju gdje da uključe ni frižider.
"Teško je. Najgore je kada je toplo, zbog hrane, koju ne možemo da sačuvamo jer nemamo struju. Zimi je donekle lakše", priča Gordana Valentić.
U ovom selu su, dodaje, živjeli i prije rata, ali su tokom ratnih dejstava ostali bez kuće, pa su sada prinuđeni da žive u improvizovanom stambenom objektu.
Valentićeva kaže da su ona i njen suprug penzioneri, tako da su im prihodi mali, što im predstavlja dodatni problem.
"I sami znate kakve su penzije. Suprug ima invalidsku penziju, a ja nisam imala puni radni staž. Nije lako", naglasila je Valentićeva.
Ipak, zrno nade gaje u obećanju da će im uskoro početi gradnja kuće, čime će biti okončane njihove višegodišnje muke.
"Navodno, krajem marta treba početi gradnja kuće, tako su nam obećali nadležni. Velika će sreća biti za nas oboje kad dobijemo tu kuću", istakla je Valentićeva.
Joso Valentić kaže da im je struja takođe prijeko potrebna, jer čak i da bi napunio mobilni telefon mora da ide u komšiluk.
Dodaje da bi i ovaj problem uskoro trebalo da bude riješen, što će im i te kako smanjiti muke.
"Bude večeri kada sjedimo uz petrolejsku lampu. Ali, postoje naznake da ćemo struju uskoro dobiti. Već imamo stubove u blizini. Nadam se da će ovaj problem za desetak dana biti riješen, očekujem da dođu električari", naglašava Valentić.
Penzija koju njih dvoje primaju jeste mala, ali se ovi penzioneri ipak snalaze na mnoge načine.
Samoća im je, naglašavaju, takođe jedan od velikih problema.
"Imam svoj voćnjak, baštu, radim uvijek nešto. Iskreno, najviše nam nedostaju komšije. Najbliže su od nas udaljene tri kilometra", ističe Joso.
Ovu porodicu prije nekoliko dana posjetila je Dunja Jevak, generalni konzul Hrvatske u Banjaluci, koja je takođe najavila da će Valentićima uskoro stići struja.
"Dobiće uskoro i kuću, i to je velika stvar za njih. Za mene je začuđujuće to što je on toliko zadovoljan i u ovim uslovima. Mislim da bi on mogao biti mnogima primjer, pogotovo onima koji imaju puno više", kazala je Jevakova.
Potrebno je, ističe, doći kod ove porodice kako bi se shvatilo koliko je ljudima potrebno malo da bi bili srećni.
"Uopšte ne mogu zamisliti kako oni žive bez struje svih ovih pet godina koliko su ovdje", naglasila je ona.
