BANJALUKA - Dva entiteta, različiti zakoni i žene, odnosno porodilje koje snose posljedice. Zbog neusklađenosti zakona Republike Srpske i Federacije BiH ispaštaju majke, koje ni na sudovima ne uspijevaju zadovoljiti pravdu, a često su prinuđene da se vrate na posao mnogo prije nego što je to zakonom propisano.
Ukratko:
- Različiti zakoni stvaraju pravni vakuum
- Problem nastaje kod poslodavaca iz FBiH
- Mjesto rada i sjedište firme mogu biti presudni
- Sudski postupci dodatno komplikuju situaciju
- Traži se usklađivanje propisa
Naknada im pripada, poslodavci ne isplaćuju
Nekoliko je takvih slučajeva da žene iz Republike Srpske koje rade za firme čije su poslovnice u RS, ali sa sjedištem u Federaciji BiH, nisu dobile naknadu za vrijeme porodiljskog odsustva, koja im formalno pripada, jer im je poslodavci ne žele dobrovoljno isplatiti.
U posjedu "Nezavisnih novina" su presude sudova u Sarajevu, u kojima se navodi da su tužbe porodilja odbačene, tj. odbijen im je zahtjev za naknadu plate tokom porodiljskog odsustva, uz pojašnjenje da se u tim slučajevima, bez obzira na to što je poslovnica u RS, primjenjuju zakoni iz FBiH, a ne Zakon o radu RS.
Samim tim što je u ugovorima ugovorena nadležnost suda u Federaciji, prema sjedištu poslodavca, one ne mogu sudskim putem ostvariti prava koja su zakonom garantovana porodiljama koje rade u Srpskoj i na koje se primjenjuje Zakon o radu RS.
Porodilje su upućene da se za eventualnu naknadu plate obrate nadležnoj instituciji prema mjestu prebivališta. No, i tu se sve dodatno komplikuje, jer ni republičke institucije ne mogu isplatiti nešto što im nije uplaćeno.
Sukob dva potpuno različita entitetska sistema
Zbog svega navedenog kontaktirali smo banjalučkog advokata Vladimira Dragičevića, koji je pojasnio da je pravni vakuum u kojem se nalaze porodilje s prebivalištem u Republici Srpskoj koje rade za poslodavce sa sjedištem u Federaciji BiH rezultat direktnog sukoba dva potpuno različita entitetska sistema.
"U Federaciji BiH ne postoji poseban fond niti doprinos za dječju zaštitu, već se porodiljske naknade finansiraju direktno iz kantonalnih budžeta, a ključni uslov za ostvarivanje prava je prebivalište majke na području tog kantona. S druge strane, u Republici Srpskoj primjenjuje se Zakon o dječijoj zaštiti prema kojem Javni fond za dječiju zaštitu RS refundira naknade isključivo na osnovu sjedišta poslodavca na teritoriji Republike Srpske i na osnovu faktički uplaćenih doprinosa u taj fond", ističe Dragičević za "Nezavisne". On pojašnjava da se za radnika koji je zaposlen kod poslodavca iz FBiH, a radi na teritoriji Srpske, primjenjuju Zakon o radu RS i Zakon o doprinosima RS, jer je odlučno mjesto rada, a ne sjedište poslodavca.
"To znači da su poslodavci iz FBiH dužni da radnicama koje žive i rade u RS isplaćuju naknadu plate za vrijeme porodiljskog odsustva prema Zakonu o radu RS i da za njih uplaćuju doprinose u RS. Međutim, poslodavci iz FBiH mogu faktički izbjeći tu zakonsku obavezu tako što iskoriste svoj jači ekonomski položaj i u ugovor o radu unesu odredbu prema kojoj je za radni spor nadležan sud u FBiH", objašnjava on.
Sudovi sude samo prema Zakonu o radu FBiH
Kako navodi, sudovi u FBiH sude isključivo prema Zakonu o radu FBiH, čak i kada je riječ o radnicima koji rade na teritoriji RS, a prema tom zakonu, poslodavac nema obavezu da radniku isplaćuje naknadu plate za vrijeme porodiljskog odsustva.
Ističe da tako poslodavci ugovaranjem nadležnosti suda u FBiH mogu faktički uskratiti pravo na ovu naknadu radnicama koje žive i rade u Republici Srpskoj.
"Zbog toga sudovi u RS ne bi mogli odbiti da postupaju u ovim predmetima pozivajući se na ugovorenu nadležnost suda u FBiH, jer takvo ugovaranje nadležnosti ima isključivo za cilj zaobilaženje propisa Republike Srpske. Zato je moj stav da sudovi u RS u takvim slučajevima treba da uskrate dejstvo odredbi o ugovorenoj nadležnosti i odluče o zahtjevu radnice prema mjestu rada", ističe on. Dodaje da odredbu o ugovaranju nadležnosti treba tumačiti zajedno sa zabranom ugovornog umanjenja prava iz Zakona o radu RS i Zakona o doprinosima RS, kao i zabranom zloupotrebe procesnih prava.
"Naši sudovi treba da ispitaju stvarno dejstvo takve klauzule, te zaštite radnicu kada se zaobilaze prinudni propisi RS", kaže Dragičević.
Teret sistemske greške prebačen na majke
On napominje da je cjelokupan teret ove sistemske greške prebačen na majke, koje su usljed finansijske nesigurnosti često prinuđene da prekinu porodiljsko odsustvo i vrate se na posao znatno prije zakonom predviđenog roka.
Naglašava i da rješavanje ovog problema treba tražiti institucionalnim putem i sveobuhvatnom izmjenom i harmonizacijom propisa.
"Izlazak iz pravnog vakuuma zahtijeva hitnu koordinaciju entitetskih propisa radi refundacije troškova, da bi se uspostavio mehanizam novčanog poravnanja između kantonalnih budžeta i Fonda za dječiju zaštitu RS. Alternativno, potrebno je dopuniti kantonalne i entitetske zakone tako da se uplata doprinosa u mjestu rada direktno prizna kao osnov za isplatu naknade u mjestu prebivališta, čime bi se konačno zaustavila diskriminacija radnica i osigurala jednaka socijalna zaštita za sve majke u Bosni i Hercegovini", zaključuje Dragičević.