BIJELJINA - Streljački klub "RVI-Orao" iz Bijeljine egzistira već dvije godine i učestvuje na svim kupovima organizovanim u Republici Srpskoj.
Otišli bi ovi heroji i dalje, ali ne može se, nema sredstava. Stručnjaci za ovu oblast, njihove kolege, predviđaju im sjajnu budućnost, vide u njima buduće olimpijce, ali to neko mora da razumije i podrži.
Željko Šavija, trener i takmičar u ovom klubu, kaže da "Orao" okuplja ratne vojne invalide i da se takmiči u ligi Republike Srpske za invalidna lica. S ponosom ističe da je njihov član, drugar i kolega Velezar Šurbat prije dva dana oborio rekord u pojedinačnom gađanju na Mitrovdanskom turniru u Gacku.
"Niko to, osim našeg Udruženja i nas u klubu ne primjećuje, sami kupujemo mete, dijabole, a opremu možemo samo da sanjamo... Puške su skupe, ali smo, zahvaljujući 'Kolosima' i Udruženju amputiraca, uspjeli da kupimo jednu", priča Šavija i dodaje da ovaj klub ima sve kategorije - od juniorske do seniorske sekcije.
Za dvije godine postignuto je mnogo dobrih rezutata, kaže Šavija i ponavlja da je u Gacku prije dva dana klub osvojio prvo mjesto kao ekipa, a da je u ukupnom zbiru takmičenja za ovu godinu osvojio treće mjesto na nivou Republike Srpske. Tog dana i Velezar je postao novi rekorder u pojedinačnom gađanju za cijelu Srpsku.
"Osim toga, naš takmičar Velezar Šurbat osvojio je, odnosno oborio je republički rekord, tako da sad Republika Srpska ima novi rekord u streljaštvu za invalidna lica", priča Šavija, ali navodi da, s druge strane, nemaju svoju streljanu i ništa svoje.
Izašli su na sva takmičenja, pričaju i Zdravko Crnogorac, Velezar Šurbat, Zoran Stojanović, ali samo zahvaljujući Koaliciji "Kolosi", koja je podržala, za sada, najveće njihove izdatke - odlazak u Trebinje, Banjaluku, Teslić, Sokolac - na sva takmičenja koja su u Srpskoj organizovana.
Ma gdje da su otišli izvan Bijeljine, donoslili su medalje i pitaju se - da li je moguće da i dalje ostaju u zapećku, na margini društva. Milost ne traže, ali žele da im se glas čuje, kao što se čulo širom otadžbine za koju su se borili. Za koju su dali dio sebe, svog tijela...
Milorad Jović, sekretar Koalicije "Kolosi" i Regionalnog udruženja amputiraca ne želi da prihvati da je - uprkos činjenici da je grad "razrezao budžetski kolač", za sport namijenio milion i po KM za ovu godinu - a da za sportiste amputirce nema ništa!?
"Lokalna zajednica bi morala da prepozna snagu ovih ljudi, njihov uspjeh i da ih uvrsti na budžet. Mi pomažemo tom klubu, ali to nije nikakvo rješenje. Samo jedna profesionalna puška sa kojom bi se moglo u svijet košta 2.500 evra", kaže Jović.
Lica sa invaliditetom, napominje Jović, traže samo jednake mogućnosti za sve iako postižu rezlutate kakve neki klubovi nikada neće postići. To im je, na kraju, način da se, baveći se sportom, rehabilituju i da budu korisni članovi društva koji dostojno predstavljaju grad.
Velezar Šurbat, koji je u ratnom vihoru ostao bez jedne ruke, 90-odstotni je invalid, Zdravko Crnogorac RVI je treće kategorije i nosilac je brojnih nagrada i medalja, Zoran Stojanović, invalid druge kategorije, streljaštvom se bavi nepunu godinu, ali, zahvaljujući svojim drugovima, kako kaže, gura naprijed.
"'Štipamo' pomalo od kućnog budžeta, a dokle ćemo - ne znamo", kaže Stojanović.
Oni su ponos grada i Bijeljina bi trebalo da bude srećna što ima ovakve ljude i sportiste. Samo, tu sreću i kvalitet trebalo bi da prepoznaju i gradske vlasti, te da od ogromnog kolača za sport bar "krišku" odsijeku i za njih.