Stari filmski snimak, glas sa radijske trake ili televizijska reportaža mogu sačuvati dio života koji bi inače ostao zaboravljen. Na njihovu vrijednost podsjeća Svjetski dan audio-vizuelne baštine, koji se obilježava danas, 27. oktobra, sa ciljem podizanja svijesti o važnosti očuvanja zvučnih i filmskih zapisa za buduće generacije.
UNESCO ističe da ovi materijali predstavljaju dragocjeno svjedočanstvo kulturne, društvene i jezičke raznolikosti čovječanstva.
Zašto je izabran 27. oktobar?
UNESCO je ovaj dan proglasio 2005. godine, a datum je odabran u znak sjećanja na usvajanje Preporuke o zaštiti i očuvanju pokretnih slika, 27. oktobra 1980. godine. Dokument je usvojen na zasjedanju Generalne konferencije UNESCO-a u Beogradu, tadašnjoj Jugoslaviji, i predstavljao je prvi međunarodni instrument koji je prepoznao kulturni i istorijski značaj očuvanja filmskih i televizijskih zapisa.
Time je potvrđeno da snimljene slike imaju vrijednost koja prevazilazi trenutak njihovog nastanka. Filmovi, televizijske emisije i dokumentarni materijali postaju izvori za razumijevanje vremena, ljudi i društvenih promjena.
Šta sve čini audio-vizuelnu baštinu?
Audio-vizuelna baština obuhvata filmove, radijske i televizijske programe, zvučne i video-zapise, kao i digitalne materijale. U njima ostaju sačuvani glasovi, prizori i zvuci prošlosti, zbog čega imaju važnu ulogu u očuvanju istorije i kulturnog identiteta.
Njenu vrijednost lako je prepoznati u snimku nekadašnjeg izgleda grada, razgovoru sa umjetnikom, staroj koncertnoj izvedbi ili porodičnom filmu. Takvi zapisi omogućavaju da se prošlost doživi neposrednije: da čujemo način govora, vidimo svakodnevne navike i prepoznamo atmosferu jednog vremena.
Ovogodišnja tema obilježavanja, "Vaš prozor u svijet", naglašava upravo značaj audio-vizuelne baštine za povezivanje društava i razumijevanje različitih kultura.
Zašto su stari snimci ugroženi?
Iako mogu djelovati trajno, filmske i magnetne trake podložne su propadanju. Njihov opstanak ugrožavaju nebriga, prirodno starenje materijala, tehnološka zastarjelost, ali i namjerno uništavanje. Nestankom opreme za reprodukciju, čak i sačuvan nosač zvuka ili slike može postati nedostupan za korištenje.
Zbog toga zaštita podrazumijeva stručnu obradu, restauraciju i digitalizaciju, uz dugoročno čuvanje i prilagođavanje formata tehnološkim promjenama. Kao primjer ovogodišnjih aktivnosti, UNESCO navodi rad na očuvanju i digitalizaciji približno 45.000 analognih tonskih zapisa Radija Mogadiš. Ta zbirka sadrži muziku, političke govore, lokalne vijesti i priče iz svakodnevnog života Somalije.
Ko čuva naše zajedničko pamćenje?
Svjetski dan audio-vizuelne baštine prilika je i da se skrene pažnja na rad arhivista, restauratora i ustanova koje čuvaju ove materijale. Njihov posao omogućava da snimci ostanu dostupni istraživačima, umjetnicima, novinarima i široj javnosti. Arhivi širom svijeta ovaj datum obilježavaju aktivnostima koje ukazuju na ranjivost zbirki i značaj njihove zaštite.
Za publiku je ovo prilika da ponovo pogleda restaurisani film, posluša arhivski snimak ili razmisli o vrijednosti porodičnih kaseta koje godinama stoje zaboravljene. U svakom od tih zapisa može biti sačuvan neponovljiv trenutak: glas bliske osobe, prizor nestale ulice ili svjedočanstvo koje će budućim generacijama pomoći da razumiju život prije njih.