DOBOJ - Zaboravljene dječje igre uz koje se odrastalo u selima od Sarajeva do Zenice naći će se u kratkometražnom dokumentarnom filmu za koji su scenario napisali članovi Zavičajnog kluba "Izvor", koje okuplja Srbe raseljene sa tog područja.
"Devetnaest igara smo obuhvatili, za različiti uzrast djece, od rođenja i kada već ponešto znaju da urade. Uglavnom su se te prve dječje igre učile uz majke, kasnije uz starije braću i sestre. Tako da su se negdje do 12. godine djeca već formirala i bila su na neki način odrasla. Tokom čitave godine, od ranog proljeća, pa do zime, prožimale su se dječje igre. Djeca su se igrala 'divkoze', koristili su se na našem kraju čokoti, ali ovdje se kaže tekun. Čokote su koristili da bi se napravili objekti, kao što su štale. Znači, djeca su se od početka učila načinu života, da budu blizu prirode. Normalno, u zimskom periodu su se djeca ligurala i kroz tu igru mi smo napravili te neke stare ligure. To su bile drvene sanke, to je napravljeno jednostavno od dvije daske, samo se gore zaobli i to su djeca koristila za sankanje. Sve igre su se zasnivale na prirodnim materijalima, da li su koristili orahe, lješnike, žir, ništa se nije kupovalo, samo se iz prirode uzimalo, improvizovalo se i djeca su se igrala. Uglavnom, muška djeca su preskakala plot, zatim bi igrala klisa, pale, bire", pojasnio je Dragiša Bodiroga, član "Izvora".
Dokumentarcu prethodi odlazak u Novi Sad na Međunarodni sajam zavičaja na kojem će predstaviti svoje stvaralaštvo.
"Imaćemo našaran slavski hljeb koji je specifičan za ovaj kraj, dakle, posebno našaran slavski hljeb, nosićemo barjak koji je neizostavan dio slavske trpeze, nosićemo plosku koja je neizostavan dio svakog veselja kod Srba sa sarajevskozeničkog kraja i još raznih etnorekvizita koji su se koristili u tim davnim vremenima. Mnogi naši članovi su ostavili svoje domove 1995. usljed nesrećnog rata i mnogima od njih je ostalo dosta tih stvari za koje su bili vezani u njihovim domovima. Međutim, doselivši se u Doboj ponovo su nabavili sve te rekvizite i upravo su ih kupovali sa naših krajeva, tako da danas svako domaćinstvo ima sigurno i bardak i plosku, naravno, ikonu, kandilo, pojedina domaćinstva i gusle", kazao je đakon Vlado Mojević, predsjednik Upravnog odbora "Izvora".
Članovi ovog kluba proteklog vikenda proslavili su Svetog Savu, svog patrona i pokrovitelja, a druženje organizovano 18. put su, između ostalog, iskoristili da zapjevaju pjesme iz rodnog kraja.
"Uglavnom to su zavičajne pjesme, neke običajne, bude i ljubavnih pjesama. Bitno nam je druženje, a naravno da je i kulturni program bitan, da privučemo malo i dječicu. Da se čuje poezija, da se čuje pjesma, a da se čuje i naša izvorna pjesma koju ljudi vole, i da se ona ne zaboravi, jer ona se sve rjeđe čuje zato što su ovdje ljudi zaista onako poprilično u već poodmaklim godinama, pa nam je žao da se to zaboravi i da se ne prenese na mlađe naraštaje", navela je Rada Janjušić, predsjednica Skupštine Zavičajnog kluba "Izvor".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.