DOBOJ - Prikaz božićnog jutra, te splet pjesama koje se na taj dan pjevaju, ne samo da su članovima Zavičajnog udruženja "Izvor" donijeli drugo mjesto na 16. Saboru srpskog izvornog narodnog stvaralaštva u Vojkovićima, nego i probudili sjećanja na dane kada su u selima od Sarajeva do Zenice proslavljali ovaj praznik.
"Tako se nekada slavilo, tako su moji djed i baka, kada sam bio mali, slavili. Možda su nešto i preskočili od ovoga svega ili sam ja zaboravio, ali uglavnom tako se slavilo i normalno je da sve to budi emocije. Čeznem za tim vremenima, pogotovo mi koji smo otišli iz svog zavičaja, to je posebna emocija. U zavičaj ne idem, pošto nema nigdje nikog, sela su spaljena, niko se nije vratio, nije imao gdje", kazao je Milorad Jovanović, koji je u scenskom prikazu imao ulogu domaćina.
Rada Janjušić, predsjednica Skupštine "Izvora", detaljno je opisala kako je prije više od jednog vijeka izgledalo božićno jutro u njihovoj izvedbi.
"Ja kao nevjesta pravim doručak, budim djecu, koja spavaju na podu na tim ponjavama, da ustanu da prosipam slamu. Oni pijuču, pa preskaču preko ognja, ima taj jedan dio da ne leže od ognja, tj. da ne obole od neke bolesti, zatim dolazi iz crkve muška čeljad, pozdravljamo se, onda se molimo Bogu, pale se svijeće, obilazi se tri puta, muški oko sofre, zatim se iznosi česnica. Karakteristično je da se u česnicu stavljaju razni predmeti od drveta ili žice, recimo mali trnokop, teljige, presavijen konjski ekser, čekić, ručica, srebrni novčić, zrno pasulja, pa tako svi to traže po česnici. Zatim je specifično da se rastopi med i svinjska mast, pa se iznosi taj tanjir da se čeljad ogleda", priča Janjušićeva.
Ona ističe da su od Sarajeva do Zenice isti običaji, ista nošnja, ali i ista pjesma, a sve to, kaže, pokušavaju da sačuvaju od zaborava.
Koliko se narodne, izvorne pjesme kraja iz kojeg dolaze razlikuju od onih u Doboju, pojasnila je Branislava Jović, članica "Izvora".
"Pa, razlikuju se dosta. Ovdje se većinom pjeva uz šargiju, violinu. Kod nas je izvorna pjesma koja nema nikakav instrument, nego kod nas jedna počinje. Nas ima pet, najmanje trebalo bi da bude da se može iznijeti ta pjesma kako treba, da jedna počne i mi dalje preuzimamo i nastavimo da pjevamo zajednički. Nije teže bez instrumenata, to je tako, tako je naučeno, imaju jedino gusle, ali opet treba se neko roditi za to, znati. Možemo mi uvijek pratiti gusle, ali treba neko naučiti da svira, da bi to sve bilo dobro", kazala je Jovićeva.
Članovi "Izvora" su se tokom proteklog rata raselili sa područja od Sarajeva do Zenice, a u Doboj je došlo oko 500 porodica, odnosno 1.600 osoba.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.