Zenit Đozić, jedan od osnivača legendarne "Top liste nadrealista" i nekadašnji bubnjar grupe "Zabranjeno pušenje", svaki pogodan trenutak koristi da napravi neki skeč, pa makar i na svoj račun.
`Nakon burnog dernečenja obično se oko podne budim. Dan počnem tako što u usta stavim dvije-tri kašike najskupocjenijeg kavijara. Natočim čašu šampanjca don perinjon, berba 1983. Nikako mi ne odgovara berba iz '84. godine. Nakon buđenja idem na tjelovježbu i depilaciju. Ponekad odem na časove joge kod privatnog trenera. Popodne sam obično na partiji bridža ili skoknem do mora gdje se vozam u svojoj milionskoj jahti`, opisao je Đozić na početku razgovora za `Nezavisne` svoj `običan radni dan`.
Kada se malo uozbiljio, Đozić je, iako mu je biografija sve samo ne obična, objasnio da živi prosječnim životom i da mu je radni dan sličan kao kod svih ostalih `normalnih` ljudi.
`U zavisnosti od dnevnih obaveza planiram svoj dan. Porodica i sin su mi na prvom mjestu i bez obzira na sve trudim se da sa njima najviše provodim vremena. Nemam nekih rituala. Možda je interesantno da mi jutro apsolutno nije omiljeni dio dana. Ujutro sam obično mrzovoljan, što je ljudima teško svarljivo, jer misle da sam uvijek kao i na TV-u, tu da nekoga nasmijem`, piča Zenit Đozić.
Nadrealisti su dio mene
Uprkos činjenici da je od prikazivanja prvih epizoda serije `Nadrealisti` na tadašnjoj Televiziji Sarajevo prošlo više od 20 godina, Đozić ističe da ta priča o nadrealistima nikada nije završena niti će biti završena.
Đozić je okupio `nove nadrealiste'' čiji se skečevi prikazuju na Federalnoj televiziji i hrvatskom RTL-u kao `Nadreality show`.
`'Nadrealisti' su stalno aktivni i što se tiče toga, život mi se nije puno promijenio. Vrijeme je pokazalo da taj fazon ima neku vrijednost. Prvi 'Nadrealisti' su dio mog života i vremena kada sam živio najljepše godine. Na početku sam bio samo glumac. Kasnije sam u ratu sam režirao neke skečeve, a danas sam i producent 'Nadrealiti šoua'. 'Nadrealisti' su dio mene i nekako sam nastavio tim putem`, kaže Đozić.
Svoju karijeru u `Nadrealistima` upoređuje sa fudbalerom koji, nakon što okači kopačke o klin, nastavi raditi kao trener u klubu kojem je dao svoje najbolje godine.
Legendarne izvedbe `Top liste nadrealista` snimljene prije rata i uloge poput Đipalo Junuza i danas mnogi fanovi ove humorističke serije znaju naizust. Fenomen `Nadrealista` koje danas gledaju i generacije koje u vrijeme snimanja nisu bile ni rođene, Đozić tumači tvrdnjom da su oni, iako su naizgled bili urnebesno neozbiljni, svoje uloge i misiju ozbiljno shvatali.
`Svaki naš fol je neka naša istinska poruka. Mislim da smo uvijek kroz taj humor uspijevali ubaciti neko dubinsko razmišnjanje. Često ljudi misle da je humor površan i plitka forma i da nije dovoljno vrijedan vid umjetnosti ili izražaja. Ja, naprotiv, mislim da je originalni i dobar humor najteža disciplina, da traži, možda je neskromno reći, veličinu. Zbog takvog našeg pristupa naši skečevi su i dalje aktuelni i svi nadrealisti su postali ozbiljni ljudi`, tvrdi Đozić.
Kada govori o `Nadealistima` govori kao o najboljem periodu svog života.
U predratno vrijeme `Nadrealisti` su bili velike face u bivšoj Jugoslaviji. Mnogi članovi ove humorističke grupe izdvajali su Zenita kao največeg zavodnika među njima.
`Bili smo popularni što sam ja znao koristiti. Sve u svoje vrijeme`, šeretski odgovara Đozić.
Benjamin centar života
Danas je Zenit Đozić oženjen i otac trogodišnjeg Benjamina, koji mu je satisfakcija u životu.
`Što više stariš sve je manje te zajebancije, sve ozbiljnije gledaš na život. Promijene se neka mjerila i vrijedosti, život dobije neki novi smisao. Prije je čovjek bio slobodan strijelac. Lumpovao, hodao i iskorištavao neku slavu. Prioriteti se vremenom promijene. Porodica mi je sada najvažnija i, uz prijatelje koji su neka druga faza, jedino utočište. Sve se oko toga vrti. Sada ne hodam puno kao prije. Ne izlazim pretjerano. Jedino što se nije promijenilo jeste da nastojim da ono što radim bude dobro`, objašnjava i dodaje da, sve kad bi i htio, danas ništa ne može biti kao nekada.
`Supruga je iz ekonomsko-bankarskog sektora tako da vodi računa o svemu. Ne mogu joj smuljati za lovu. Daj pare i onda ona raspoređuje`, kaže Đozić kroz smijeh.
Trogodišnji Banjamin je centar oko kojeg se vrti svijet Đozićevih. Iako Zenit tvrdi da ne želi svoje dijete usmjeravati na to čime će se baviti, njegov sin je već postao nadrealista. U jednoj od posljednjih epizoda glumio je u sceni kada je trogodišnje dijete scenarista TV serije.
`Malom Benjaminu je bilo čudno kada me je prvi put vidio na TV-u. To mu je bilo veliko otkriće. Djeca k'o djeca, on to sada shvata zdravo za gotovo. Sada kada dođemo u tu prodavnicu gdje se snimalo on pita: 'Tata, jesmo li ovdje snimali'. To je njemu kao igra i neka tako ostane. Nisam od onih roditelja koji bi po svaku cijenu gurali dijete da radi nešto što roditeljima odgovara`, kaže Đozić.
U Drugoj gimnaziji u Sarajevu bio je, kaže, daleko od dobrog đaka o čemu postoje brojne priče.
`Razrednica je nas slabije učenike spojila sa boljim učenicima da nas podučavaju i da pokušamo popraviti jedinice. Meni je mentor bio Sula (Davor Sučić, alias Sejo Sekson), koji je bio značajno bolji od mene, da ne kažem štreber. I jedne subote, učimo mi četiri-pet sati. Meni glava puna informacija. Kažem ne mogu više, a Sula kaže da moram još jer nismo ni obradili tri predmeta iz kojih sam imao jedinice. Kad sam vidio da ne mogu stići sve naučiti, počeo sam plakati što padam na godinu da bi mi Sula rekao da ima još jedno tromjesečje. Takav sam učenik bio. Nisam znao ni kad je kraj godine`, priča Đozić.
Uprkos slabim ocjenama u srednjoj školi, Zenit je nakon gimnazije završio Akademiju likovnih umjetnosi u Sarajevo, a kasnije i postdiplomski studije televizijske produkcije u Mančesteru.
`Kada sada razmišljam, čini mi se da sam samo radio i bavio se onim što me zaista zanima, a ove ostale stvari zanemarivao`, ističe Đozić.
Ne bih radio 12 sati dnevno
Iako je glumac, scenarista i vlasnik producentske kuće, tvrdi da je veliki hedonista.
`Nipošto ne bih radio 12 sati dnevno. Na prvoj stepenici na skali vrijednosti uvijek mi je bilo uživanje u životu. Međutim, uživanje bez rada nema smisla. Najvažnije je da odvojiš dovoljno vremena za sebe i svoju porodicu. Da ostane taj neki život. Da ostaviš mjesta i za humor, da ne postaneš mašina`, poručuje.
Po njemu, idealan život bi bio da zimu provdi na planini, a ljeta na moru. Nema nekih posebnih hobija.
`Nisam baš dobro izvježbao odgovor na ovo pitanje. Sada bih trebao reći ono što kažu manekenke na takmičenjima. Kao 'volim okoliš, prirodu i to'. Na moru imam gliser pa često ljeti idem sa porodicom i prijateljima. Ložim se i na zdravu ishranu. Uživam u umjetnosti, a nekada i knjigu pročitam`, dodaje Zenit Đozić.
U priči o `Nadrealistima` nervira ga jedino to što ga ljudi prepoznaju na ulici i očekuju od njega da ih uvijek nasmijava.
`Više puta mi se desi da me zaustavi nepoznat čovjek i kaže: 'Hajd nešto provali'. To mi ponekad zna biti simpatično, ali je i frustrirajuće. Ljudi očekuju da si uvijek spreman za zafrkanciju. Humor nije žvakaća guma da ga čovjek razvlači uvijek`, objašanjava jedan od osnivača `Top liste nadrealista`.
Međutim, slava komičara ima i svoju svjetliju stranu. U vrijeme razgovora sa ekipom `Nezavisnih` policajci su Zenitu Đoziću bili zaplijenili kola i spremili kaznu. Kada je Đozić na ulici izveo nekoliko fora radnici `Pauk`-službe smijući se pustili su njegov auto i oprostili mu prekršaj nepropisnog parkiranja .
Lična karta:
Datum rođenja: 8. oktobra 1961. Bugojno
Horoskopski znak: Vaga
Obrazovanje: Druga gimnazija i Akademija likovnih umjetnosti u Sarajevu, postdiplomski studij u Mančesteru
Bračno stanje: Oženjen
Karijera: Da kucnem u drvo
Hobi: Volim sve što vole mladi
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.