SANSKI MOST - Milan Srdić iz Lušci Palanke, vlasnik jedne od dvije preostale vodenice u čak osam podgrmečkih sela, kaže da život ne može zamisliti bez klopotanja vodeničkog točka i žubora potoka, te da će njegova vodenica raditi i trajati sve dok je živ.
Sa sjetom kaže kako su u prošlosti postojale brojne vodenice na ovdašnjim rječicama i potocima.
"Danas se žito melje samo kod mene i u još jednoj vodenici koja se nalazi u selu Jelašinovci, petnaestak kilometara odavde. Ostale su porušene ili prepuštene propadanju", priča Srdić, pokazujući svoj mlin na potoku čudnog naziva - Noktara. Na tom mjestu je, kako kaže stari mlinar, vodenica postojala još od starih vremena. "Otac mi je pričao kako su je izgradili naši stari i tada je bila od drveta. U proteklom ratu je zapaljena, a ja sam je ponovo izgradio kada sam se vratio", kaže Srdić.
Dok objašnjava, podiže željezna vrata nakon čega voda počinje proticati kroz badanj pokrećući vodenički točak. Prisjeća se kako je nekada bilo toliko posla da se pravio raspored u okolnim selima kada će ko mljeti svoje žito.
"Posla je sada malo, jer nema mnogo ljudi, pa ni žita", dodaje Srdić, koji i dan-danas uslugu naplaćuje "ušurom", odnosno dijelom samljevenog brašna.