Iako je napunila devedeset pet godina, Ljubica Nikolić iz sela Gornji Banjani u Srbiji osjeća se kao da joj je pola vijeka manje.
Ova starica živi sama, obavlja sve poslove u kući i van nje. Ne libi se da teškom kofom dohvati vodu sa dna bunara ili da pokosi travnati put koji vodi do njene trošne kuće.
"Još uvek mogu sve sama i da pokosim, iscepam drva, ali i da potrčim ako treba. Znam da neki moji vršnjaci ne mogu da ustanu iz kreveta, a ja sam uvek bila aktivna i nisam se predavala. Unuci me često zovu da potrčim sa njima, da provere da li ja to stvarno mogu ili se šalim. Kad uhvatim sprint, ostanu u čudu", priča ova super baka.
Bez supruga je ostala prije 30 godina, a dalje je nastavila sama. U slobodno vrijeme koje u ovim godinama ima na pretek, svira usnu harmoniku i piše pjesme. Pa se iz kuće na obroncima Rajca često čuju umilni zvuci.
Visprena starica često zna i da se našali na svoj i račun svojih godina.
"Matora sam, matora, ali volim da živim. Dok poslednji dinar imam neću da se smirim. Matora sam kao svaka baba, ali sam srećna što sam čukunbaba", napisala je Ljubica ove stihove.
U njenoj malenoj kući sve podsjeća na neka stara vremena, sve je čisto i utegnuto kao da je mlada domaćica ili tek pridošla nevjesta.
Zbog njene smirenosti i blage naravi, muž joj je često govoro da će živjeti 100 godina, pa izgleda da će se njegovo proročanstvo i obistiniti. Potomci obožavaju baku Ljubicu, pa se kod nje najčešće svi zajedno okupljaju i kažu da niko ne pravi tako ukusnu proju i pitu, kao ona.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.