Štampa na njemačkom jeziku se između ostalog bavi i Srbijom. Za to je imala tri povoda: posjetu turskog predsjednika Erdoana Beogradu, gušenje kritičkih medija i – jednu uspješnu IT-firmu iz Beograda.
"Erdoan kao nosilac nade", tako glasi naslov teksta Andreasa Ernsta u švajcarskom dnevniku "Noje cirher cajtung" o poseti turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdoana Beogradu.
"Srbija je srdačno dočekala predsjednika, i ne samo njega, jer se nade polažu i u '185-članu privrednu delegaciju koja je doputovala sa predsjedničkom svitom. Predsjednik Aleksandar Vučić je najavio da će biti potpisani memorandumi o otvaranju dvije fabrike. Čak 450 turskih firmi je već u zemlji, Investicijama turskih industrijalaca može da se zahvali – kaže Vučić – što su određena mjesta na slabo razvijenom jugu Srbije uopšte još u životu", stoji u članku prenosi "Dojče vele".
Napominje se da Erdoan posjećuje i Sandžak, "gdje je prije sedam godina otvorio jedan turski kulturni centar, nazvavši tom prilikom ovaj region mostom prijateljstva između Srbije i Turske. Razgovaralo se i o projektu gasovoda Turski tok (...)“
"U prošlom vijeku, gotovo 75 odsto direktnih investicija dolazilo je iz prostora EU, prije svega iz Njemačke i Italije. Sada je turski angažman na Balkanu u porastu. Prema navodima internet-portala Birn, investicije su 2016. Iznosile 1,66 milijardi dolara, što je još uvijek samo 5,3 odsto ukupnih turskih investicija u inostranstvu. Vlade na Balkanu spekulišu da bi mogle da profitiraju od umiješanosti Ankare u konflikte na bliskoistočnom kriznom luku. Balkan je danas jedini region bivšeg carstva gdje je spoljnopolitička maksima 'nula problema sa susjedima' i sprovedena u djelo. Erdoan se kanda ljuti što balkanske države ne sprovode baš prilježno zabranu škola koje finansira Fetulah Gulen. Ali, nigdje drugdje u Evropi predsjednika (...) ne dočekuju sa toliko poštovanja", dodaje se u članku.
"U Beogradu će danas posjetioci iz Turske biti na vrhu. Turcima zainteresovanim za kulturnu istoriju Beograd, kojim su od 1521. do 1867. vladale Osmanlije, ima šta da ponudi. Osmanska tvrđava Kalemegdan nadvija se nad ušće Save u Dunav. Usred tvrđave je toranj sa satom (...)“ Ali, piše dalje Ernst, "hrišćanski Srbi gaje mračnu sliku osmanskog jarma. Zato ih je iritirao neoosmanski prizvuk Erdoanove spoljne politike, a još više su mu zamjerali što se solidariše sa Kosovarima. No, sada je situacija opuštena. Ljudi uveče na televiziji gledaju turske sapunske opere, a oni koji to mogu da plate, ljetuju u Turskoj. Turci pokazuju velikodušnost i prave fondacije u bolnicama i staračkim domovima. Ovdje malo kome smeta Erdoanov autoritarni stil vladanja, pri čemu ga mnogi političari u regionu kopiraju“, piše Andreas Ernst za "Noje Cirher cajtung", prenosi "Dojče vele".
Vranjske – primjer ophođenja s kritičkim medijima
Na portalu javnog servisa MDR Andrej Ivanji piše o medijskom mraku u Srbiji.
"Evropska komisija kritikuje Srbiju zbog manjkave slobode štampe. Ali do sada se ništa nije promijenilo. Oko 200 nevladinih organizacija i redakcija su krajem septembra protestovali tražeći slobodu medija u zemlji. Zacrnjeli su svoje naslovne strane i napisali: ovako izgleda kada nema slobodnih medija ili: okončajte medijski mrak", navodi se u članku.
Autor piše da je povod za protestnu akciju bila sudbina nedeljnika "Vranjske" koji su inspekcije dovele do finansijskog kolapsa.
"'Taj nedjeljnik je godinama izvještavao o veza političara i biznismena sa organizovanim kriminalom u Vranju i okolini. Novinari su dobili bezbroj prijetnji smrću', kaže član jedne fondacije koji je i ranije skretao pažnju javnosti na socijalnu situaciju novinara. Za posmatrače je magazin 'Vranjske' paradni primjer ophođenja vladajućih političara sa kritičkim medijima u Srbiji. Uvijek se postupa po istom obrascu: u kritičke redakcije se šalju utjerivači poreza, ili se vrši pritisak na lokalne firme da ne objavljuju reklame u dotičnim novinama. I onda je samo pitanje vremena kada će novine prestati da izlaze. Neki posmatrači cinično komentarišu da je i to već napredak – u odnosu na 90-te godine kada su kritički mediji gušeni policijskim nasiljem i drakonskim novčanim kaznama. Pri čemu je tada bilo o brojnih ubistava novinara koji su kritikovali režim", piše, između ostalog, Andrej Ivanji za "MDRj", prenosi "Dojče vele".
Beograd - IT centar Balkana
Dnevnik "Zidojče cajtung" u članku pod naslovom "Silicijumska Srbija" piše o srpskim startap-firmama.
"Dojče vele" prenosi dijelove članka novinara Stiva Pžibila koji konstatuje da je "stara Jugoslavija prošlost, pa tako i dugogodišnja vodeća uloga Beograda. Sada ova metropola hoće da pokaže snagu na jednom drugom planu: kao IT-prijestonica Balkana. Prvi znaci se već vide na industrijskom području južno od Dunava. Imena kao što su Majkrosoft, LG i Orakl svijetle sa oblakodera. Ali u Srbiji se ne naseljavaju samo međunarodni koncerni. I domaći poslovni ljudi su sve više u IT-oblasti koju mnogi Srbi, i ne samo oni, vide kao privrednu granu budućnosti. Jedna od najuspješnijih firmi, Nordeus, ima sjedište u jednoj bankarskoj zgradi sa neprozirnim staklima. Iako skoro i nema vlasnika računara koji je čuo za to ime, ta firma je napravila jednu od najuspešnijih onlajn-igara novijeg vremena.“
Riječ je o igri "Top Eleven" koja je posebno omiljena među korisnicima Facebooka. Korisnik uskače u ulogu fudbalskog menadžera.
"Nju je na svoje računare instaliralo već više od 170 miliona korisnika i na Facebooku spada u deset najomiljenijih igara", stoji u članku.
U tekstu se citira i šef i osnivač Nordeusa, Branko Milutinović, koji kaže da informatičari po završetku studija ne moraju da napuštaju Srbiju, jer se u toj oblasti situacija bitno promijenila.
"Djeca uče da programiraju već od petog razreda. Srpska privreda još grca, stopa nezaposlenosti je 13 odsto, korupcija i siromaštvo su široko rasprostranjeni. No, u IT-sektoru se krije veliki potencijal. Onlajn igre imaju poseban potencijal za rast, jer su namijenjene onima koji povremeno igraju – ne ljudima koji provode po pet sati pred ekranom, već onima koji ujutro vole da pročitaju novine, poslije toga malo vode fudbalski tim, a onda odu na posao. Prednost igara za pametne telefone je u tome što ne traže pažnju kakva je potrebna igračima tradicionalnih računarskih igara", ističe se u tekstu.
"Firma sada ima 160 zaposlenih i godišnji obrt od 75 miliona dolara. Naravno da možemo da prebacimo sjedište u London ili Berlin, ali ovdje su sada uslovi isto toliko dobri kao i drugdje u Evropi. Zato ću radije potpomoći privredni polet moje zemlje", prenosi dnevnik "Zidojče cajtung" riječi Milutinovića.
Izvor: Dojče vele