Skriven među borovima, na svega nekoliko koraka od mora, nedaleko od Makarske nalazi se građevina koja i danas izgleda kao da je stigla iz budućnosti. Nekadašnje dječje lječilište u Krvavici, jedno od najneobičnijih arhitektonskih ostvarenja bivše Jugoslavije, decenijama propada, iako je zaštićeno kulturno dobro.
Kružna građevina podignuta na stubovima, s velikim staklenim površinama i pogledom na more, više podsjeća na svemirski brod nego na zdravstvenu ustanovu.
Ipak, upravo je to bila njena prvobitna namjena. U ovom neobičnom objektu liječila su se djeca s plućnim bolestima, a njegova arhitektura bila je osmišljena tako da im omogući što više svježeg vazduha, svjetlosti i boravka u prirodi.
Danas su umjesto dječje graje ostali zapušteni prostori, oštećeni dijelovi zgrade i pitanje hoće li ovaj jedinstveni spomenik jugoslovenske arhitekture ikada biti obnovljen.
Kako je nastao jugoslovenski "leteći tanjir"?
Dječje lječilište u Krvavici izgrađeno je 1963. godine prema projektu arhitekte Rikarda Marasovića.
Objekat je bio namijenjen liječenju i oporavku djece s plućnim bolestima, prvenstveno djece vojnih osiguranika.
U njemu je istovremeno moglo boraviti oko 50 djece.
Marasović je osmislio građevinu koja se potpuno razlikovala od tadašnjih uobičajenih zdravstvenih ustanova.
Njen najprepoznatljiviji dio je kružni paviljon izdignut na stubovima, zbog čega se za zgradu često kaže da izgleda poput letećeg tanjira.
Velike staklene površine, otvorenost prema okolnoj borovoj šumi i blizina mora bili su važni elementi projekta.
Zgrada je predstavljala spoj modernističke arhitekture i tadašnjih ideja o zdravstvenoj rehabilitaciji, u kojima su morski vazduh, sunce i prirodno okruženje imali posebno mjesto.
Od dječjeg lječilišta do vojnog odmarališta
Prvobitna namjena objekta nije dugo potrajala.
Već 1973. godine nekadašnje dječje lječilište pretvoreno je u vojno odmaralište.
Tokom ratnih devedesetih godina u kompleksu su bili smješteni izbjeglice i ranjenici.
Nakon toga počinje period u kojem je ova neobična građevina sve više gubila nekadašnji izgled i funkciju.
Od 2002. godine, kada je objekat predat Hrvatskom fondu za privatizaciju, njegovo propadanje postaje sve izraženije.
Iako se nalazi na izuzetno atraktivnoj lokaciji uz more, zgrada nije dobila novu namjenu niti je ozbiljnije obnovljena.
Zašto propada iako je zaštićena?
Kako piše Slobodna Dalmacija, sudbina nekadašnjeg lječilišta godinama je predmet rasprava o zaštiti kulturnog nasljeđa i mogućem turističkom razvoju tog područja.
Objekat je 2014. godine upisan u Registar kulturnih dobara Hrvatske, čime je dobio formalnu zaštitu.
Međutim, ta zaštita nije zaustavila njegovo fizičko propadanje.
Kompleks obuhvata približno 5.000 kvadratnih metara, dok se okolno zemljište prostire na oko 35.000 kvadratnih metara.
Upravo zbog položaja uz more i velike površine zemljišta, prostor je zanimljiv i za turističke projekte.
Prostornim planom predviđena je mogućnost izgradnje hotela kapaciteta do 350 kreveta, dok konzervatori insistiraju na očuvanju vrijednosti originalne građevine.
Žena koja pokušava da sačuva arhitektonsko čudo
Važnu ulogu u zaštiti nekadašnjeg lječilišta ima istoričarka umjetnosti Sandi Bulimbašić.
Ona je pripremila dokumentaciju na osnovu koje je objekat dobio trajnu zaštitu kao kulturno dobro.
U razgovoru za Slobodnu Dalmaciju ukazala je na značaj ovog arhitektonskog ostvarenja i potrebu da se sačuva od daljeg propadanja.
Zanimljivo je da je postojala i mogućnost dobijanja oko 200.000 dolara kroz program fondacije Getty, namijenjen očuvanju značajnih modernističkih građevina.
Međutim, ta prilika nije iskorištena.
Dodatnu pažnju izaziva i činjenica da je država 2025. godine nekadašnje lječilište uvrstila među nekretnine od strateškog značaja, ali konkretna obnova još nije započela.
Hoće li "leteći tanjir" ponovo oživjeti?
Nekadašnje dječje lječilište u Krvavici danas je istovremeno zaštićeni spomenik arhitekture i zapušteni objekat na jednoj od atraktivnijih lokacija Makarskog primorja.
Njegova budućnost zavisi od toga hoće li biti pronađeno rješenje koje će omogućiti obnovu i novu namjenu, a istovremeno sačuvati prepoznatljivi kružni paviljon i originalnu arhitektonsku zamisao.
Više od šest decenija nakon izgradnje, građevina koja je nekada predstavljala smjelu viziju budućnosti i dalje privlači pažnju neobičnim izgledom.
Samo što danas, umjesto kao simbol napretka, stoji kao podsjetnik na vrijedno nasljeđe koje godinama čeka da neko o njemu počne ozbiljno da brine.