ZAGREB - Dok će najvjerovatnije Simo Dubajić pred sudom odgovarati za ratni zločin iz 1945. godine, njegove bivše supruge i kćeri vode jednu drugu pravnu bitku - za povrat njegove imovine u Zadru i Kistanjama.
Dubajićeva druga supruga Vanda de Pasa, koja je živjela u Milanu, gdje je umrla prije dvije godine, bila je pokrenula na zadarskom sudu postupak za povrat stana u tom gradu. Nakon smrti Vande de Pasa, njene kćeri iz braka sa Dubajićem - Simona, Spidona i Jang Ce - polažu pravo na taj stan. Vanda de Pasa je prije smrti dokazivala na zadarskom sudu da nije iz grada izbivala više od šest mjeseci kako bi na osnovu stanarskog prava otkupila taj stan za sebe i svoje kćeri. U jednoj izjavi 2001. godine rekla je: "Svašta se o meni pričalo, da sam otišla u Beograd, da sam četnikuša, grozno! Ja sam prije više od trideset godina bila u braku sa Simom i odavno smo razvedeni."
Osim kćeri pokojne Vande koje traže povrat stana u Zadru, na Dubajićevu imovinu, onu u Kistanjama, polaže pravo i njegova kći Živana, iz Siminog prvog braka s Hrvaticom Vjerom Trinajstić. Živana živi u malom mjestu pokraj Pariza s troje djece, a nekada je radila u Šibeniku kao službenica Šibenske banke. Početkom rata otišla je u Francusku gdje je već živjela njena sestra Zrmanja Dubajić. U Kistanjama, Simine kćeri iz braka s Vjerom potražuju porodičnu kuću s pomoćnim privrednim zgradama i voćnjake. U toj je kući devedesetih živio doseljenik iz Kosova, pa je u toku sudskog postupka Živana Dubajić tražila i njegovo iseljenje.
Inače, od 69 djece Dubajića iz tri braka, nijedno od njih ne živi u Hrvatskoj. Danas Simo Dubajić živi u Beogradu s trideset godina mlađom suprugom Stanom, s kojom ima sedmoro djece. Na telefon koji su pozvali hrvatski novinari javila se starija žena, predstavivši se kao njegova supruga, ali ime nije željela otkriti. Prema njenim riječima, Dubajić je već dvije godine nepokretan, a zbog slabog zdravlja nije u stanju razgovarati na telefon.
U Kistanjama, rodnom mjestu Sime Dubajića, malobrojni srpski povratnici o njemu nerado govore. Božidar Traživuk, kojeg je Simo nekoć zvao Ševa i zalazio mu u kuću, odmah će na prvu: "Bio je čudak, kontroverzan čovjek. Nisam čitao njegovu knjigu, ali mnogi mještani jesu i prepričavali su neke dijelove. Ljudi su zgroženi, vrijeđa ih to, jer ovdje nije bilo zločina u Drugom svjetskom ratu. Malo je ljudi išlo u četnike i brzo su ubijeni. Ovo je praktično bio partizanski kraj", kaže Traživuk. "Razgovarao sam s njim prije nekoliko mjeseci, žalio se da ne vidi. Na jedno oko nikako, na drugo jedva. Ali je i dalje bistar, glas mu zvuči kao prije 30 godina kad smo još bili u punoj snazi. Kad sam zadnji put bio kod njega, primijetio sam kako je oronuo, kako se teško kreće. Ali, ćud je ostala ista. Shvatim da ne vidi, ali ne smiješ mu to reći, jer odmah sto munja plane iz njega. Što bismo mi rekli, 'naopako nasađen' čovjek", ispričao je Dubajićev stari drug Slobodan Rađen.
U Kistanjama je i Dubajićeva kuća na velikom imanju koje njegova kćerka Manja obnavlja. Okrugla zdanja, poput bunkera, povezana su pravougaonom zgradom, a mještani kažu da u njoj uglavnom nije bilo pokućstva.
"Njegovi su regali bile kartonske kutije u kojima je držao stvari. Ali je imao jacuzzi kadu, a ležao je na prostirci na podu. Zajedno sa ženom Stanom i šestoro djece. Svi bi polegli ukrug s nogama u sredini. Nije bilo šanse da tkogod poremeti taj red. Lijegali su s prvim sumrakom i ustajali u zoru", priča Božidar Traživuk.
Kad se žali sudu
Simo Dubajić nije samo prvi partizan osumnjičen za ratni zločin, nego i prvi Titov oficir kojem se sudilo zbog sumnje da se nezakonito obogatio. U Kotarskom sudu u Zadru šezdesetih godina, vodio se postupak o porijeklu njegove imovine. U žalbi Dubajić je, između ostalog, napisao: "Odlučio sam graditi kuću. Zanesen radom u koji sam unio sav entuzijazam Balzakovog zidanja kuće u pijesku, danas mi sude radi 'ostvarenja prihoda'. I moja porodica ima valjda prava da negdje stanuje. Ova je komisija sastavljena od hohštaplera i neznalica", završio je žalbu koju je sud prihvatio.
Kad Simo prodaje kuću: Vazduh je moj
U Zadru se prepričava istinita zgoda o Simi Dubajiću i njegovoj kući prizemnici na Boriku, koju je prodao jednom čovjeku. Nakon potpisivanja ugovora, Dubajić se vratio s majstorima u namjeri da podigne sprat na prodatoj kući. Vlasnik ga u čudu pogleda, a Simo će: "Šta gledaš, ako sam ti prodao prizemlje, nisam vazduh!"