BEOGRAD - Gromoglasna najava sada već bivšeg specijalnog tužioca za borbu protiv organizovanog kriminala Slobodana Radovanovića da je krenula istraga o "političkoj pozadini" atentata na premijera Srbije Zorana Đinđića spala je na jedno ime i jednog uhapšenog: nekadašnjeg beogradskog okružnog tužioca Radeta Terzića.
Da bi se Terzić uopšte mogao goniti, valjalo ga je osumnjičiti da je bio član kriminalnog `zemunskog klana`, čiji su pripadnici krajem 2001. godine, na temelju njegovog obaveznog uputstva, pušteni iz pritvora na slobodu. Terziću je to vjerovatno neko naredio, te je nižim tužiocima - Biljani Radovanović, tada šefici Četvrtog opštinskog tužilaštva i njenom zameniku Mioljubu Vitoroviću `on naložio da se suglase s ukidanjem pritvora, a protiv toga njih dvoje nisu imali pravnih instrumenata`. Tada, naime, još nije - suprotno onome što je tvrdio Radovanović - postojala zakonska mogućnost prigovora nižih tužilaca republičkom, jednako kao što je Terzića u ovom času moguće goniti kao eventualnog člana zločinačke organizacije (zemunskog klana), jer je druga potencijalna mogućnost `krivično djelo zloupotrebe položaja - zastarjelo po isteku pet godina.
Tek treba da se vidi šta će se iz cijele te priče izroditi na kraju istrage protiv Terzića, uprkos posve promašenoj premisi da je tadašnje puštanje `zemunaca` iz pritvora omogućilo i da je, čak, to polazna tačka u lancu događaja koji su nešto manje od dvije godine kasnije, 12. marta 2003. godine, rezultirali atentatom na premijera Đinđića.
Iz nikad razjašnjenih razloga sa ispitivanjem političke pozadine atentata stalo se još 2003. godine: tadašnji specijalni tužilac Jovan Prijić, naime, odustao je od daljeg postupka protiv Ace Tomića i Borislava Mikelića, a tokom istrage nije ispitan niti jedan jedini svjedok na okolnosti `političke pozadine`. To je u određenoj mjeri učinilo tek Raspravno vijeće sudije Marka Kljajevića i kasnije njegove nasljednice u Vijeću Nate Mesarević. Oni su kao svjedoke pozvali bivšeg ministra Dušana Mihajlovića, Čedomira Jovanovića, Vladimira - Bebu Popovića, Gorana Petrovića, Dejana Mihajlova, kao i Acu Tomića i još neke, ali su izostali brojni svjedoci koje je u više navrata predlagao zastupnik oštećene supruge premijera Ružice Đinđić, advokat Srđa Popović. Advokat Popović je konstatovao da prisutni na optuženičkoj klupi nisu Đinđića ubili bez podrške onih za čiji račun su to učinili. On je predložio niz svjedoka (uz pozvanog Acu Tomića), pripadnika političke elite koji možda imaju neka saznanja koja bi mogla biti korisna sudu: Gradimira Nalića, koji je - po tadašnjim tvrdnjama medija - odlazio u Kulu, u sjedište JSO i tražio njihovu podršku Vojislavu Koštunici i koji je tvrdio da je `verzija data u optužnici daleko od istine`; Miroslava Miloševića, bivšeg šefa Resora javne bezbjednosti, po kojem je optužnica protiv atentatora na Đinđića `na staklenim nogama` i koji je navodno znao neke nove činjenice u vrijeme svojih medijskih istupa; Aleksandra Tijanića, koji je tvrdio da zna ko je policajcima platio 50.000 evra da budu `ubijeni` šefovi `zemunskog klana` Dušan Spasojević i Mile Luković, onomad u Meljaku; kao i šefa BIA Radeta Bulatovića i nekadašnjeg funkcionera tzv. RSK Borislava Mikelića, do samog premijera Vojislava Koštunice koji je, kako je isticao Popović, istoga dana kad je Đinđić ubijen predložio formiranje `koncentracione vlade`.