BEOGRAD - Za Đavolju varoš u Srbiji, najbolje plasiranog kandidata iz Evrope za novih sedam svjetskih čuda prirode, koji je trenutno na prvom mjestu u grupi pećina i stijena, danas i 13. juna biće organizovano i javno onlajn glasanje ispred Kulturnog centra Beograda.
Javno glasanje za Đavolju varoš organizovaće turističke organizacije Srbije i Beograda, a ovom događaju prisustvovaće i ministar ekonomije i regionalnog razvoja Mlađan Dinkić, koji će takođe glasati.
Izbor sedam novih svjetskih čuda prirode završava se 7. jula, kada će biti proglašen 21 finalista.
Đavolja varoš nalazi se u kuršumlijskom kraju, jednom od najsiromašnijih u Srbiji, a od trenutka kada je postala kandidat Srbije za Sedam svjetskih čuda prirode, to odredište posjetilo je oko 60.000 turista, a u protekle tri decenije nije bilo više od 3.000 posjetilaca.
Đavolja varoš su čudno izvajane, a još čudnije poredane zemljane figure, a divljina erozivne čelenke, voda čudnog ukusa i mirisa, mistika i tajanstvenost koju stvaraju zvučni efekti dok duva vjetar, uticali su na maštu lokalnog stanovništva da lokalitetu daju takvo ime.
Sve te čudne prirodne pojave objašnjavane su i mnogim legendama.
Prema jednoj, nekada davno tu je živjelo skromno stanovništvo, privrženo svojoj vjeri, ali je to smetalo đavolu, pa im je on spremio "đavolju vodu" da zaborave na rodbinske odnose. Pošto su pili tu vodu, omamljeni mještani riješili su da vjenčaju brata i sestru. Đavolji plan je pokušala da spriječi vila koja, prema legendi, i dan-danas drži pod zaštitom taj kraj. Vila nije uspjela da urazumi svatove, pa su krenuli s mladencima ka crkvi na vjenčanje.
Ona se onda počela moliti bogu da na neki način spriječi rodoskrnavljenje. Bog je uslišio njenu molbu, spojio nebo sa zemljom, zaduvao je jak, hladan vjetar i okamenio svatove s mladencima.
Prema drugoj legendi, zemljane figure predstavljaju okamenjene đavole koje su neki ljudi dugo nosili na svojim leđima, koji su im donosili zlo i nevolje, a otarasili su ih se prenoćivši noć pored crkvišta sv. Petke, koje se nalazi u neposrednoj blizini zemljanih figura.
Lokalitet Đavolja varoš pripada selu, takođe čudnog imena, Đake (potiče od albanske reči gjak - krv), između 660 i 700 metara nadmorske visine, na području opštine Kuršumlija.
Zemljane figure, ili, kako ih lokalno stanovništvo naziva, "kule", smještene su u dvije jaruge podijeljene uskom vododjelnicom, čiji se izvorišni dijelovi spajaju u jedinstvenu erozivnu čelenku, strahovito razorenu erozivnim procesima.
Jaruge takođe imaju čudne nazive - jedna je Đavolja jaruga, a druga Paklena jaruga.
Ukupno postoje 202 zemljane figure različitih oblika i dimenzija, visine od dva do 15 metara, širine od pola do tri metra, s kamenim kapama na vrhu. Nastaju kao rezultat specifičnog erozivnog procesa koji traje vijekovima. Figure se obrazuju, rastu, mijenjaju, skraćuju, postepeno (vrlo sporo) nestaju i ponovo stvaraju.
Pod udarom kišnih kapi dolazi do rastvaranja i odnošenja rastresite podloge zemljišta. Međutim, materijal koji se nalazi ispod kamenih blokova biva zaštićen od "bombardovanja" kišnih kapi i spiranja pa ostaje u terenu u vidu začetnih zemljanih stubova - figura.
Povećanje visine stubova potpomaže ubrzana linijska, usmjerena erozija vode koja otiče oko njihovog podnožja vršeći spiranje materijala. Kako je nagib terena na kojem se stvaraju figure vrlo strm, vertikalna erozija prevladava nad bočnom, što ubrzava odnošenje materijala i stvaranje stubova.
Tako nastale zemljane stubove ostali klimatski faktori (vjetar, sunčevi zraci, promjena temperature) oblikuju u zemljane figure čudnog oblika i izgleda koje, kada se duže posmatraju, djeluju nestvarno, kako u pogledu oblika i veličine, tako i nevjerovatne statičke postojanosti.
Djeluje nestvarno da se zemljana figura, u osnovi široka tri metra, a visoka 10 i više metara, u vrhu završava debljinom od 20 do 30 centimetra i takva opstaje vijekovima pod teretom kamenog bloka teškog i do 100 i više kilograma.
Taj geomorfološki fenomen jedinstven je u Srbiji, a vrlo je rijedak u svijetu.
U Evropi ma sličnih pojava u Alpima, a u Americi je poznata Bašta bogova, ali Đavoljoj varoši su "kule" brojnije, većih dimenzija i znatno postojanije.
Izvori vode čudnih svojstava
Druga prirodna rijetkost Đavolje varoši su dva izvora vode čudnih svojstava - Đavolja voda, koja se nalazi u neposrednoj blizini zemljanih piramida u Đavoljoj jaruzi, hladan je i ekstremno kiseli izvor s visokom mineralizacijom.
Sadržaj nekih elemenata je ekstremno visok u odnosu na obične vode za piće, odnosno povećan je za 10 do 1.000 puta.
Crveno vrelo je drugi izvor koji se nalazi nizvodno, oko 400 metara od prvog, na aluvijalnoj terasi, odnosno na ravnom terenu. Manje je kiseo i s nižom opštom mineralizacijom. Njegova voda se zbog ravnog terena razliva u veoma tankom sloju i otiče u korito obližnjeg Žutog potoka. Zbog oksidacije gvožđa, koje voda sadrži u velikim količinama, stvara se crvena terasa lepezastog oblika, koja u prostoru djeluje veoma atraktivno.