VAŠINGTON – Medlin Olbrajt, Džejms Pardev, Vesli Klark i Džon Podesta samo su neka od zvučnih imena bliskih bivšem američkom predsjedniku i kosovskom nacionalnom heroju Billu Klintonu, koji se danas guraju da vode velike poslove na Kosovu.
Kosovski premijer Hašim Tači u Gabuli je, piše u srijedu The New York Times: Telekom, najveće i najunosnije preduzeće u njegovoj zemlji na prodaju je, a kupci se guraju.
Jedna je ponuda firme bliske bivšem državnom sekretaru Olbrajt, a za drugu lobira Džejms Pardev, posebni izaslanik za Balkan iz perioda predsjednika Billa Klintona. Oboje tih bivših diplomata na Kosovu imaju status junaka jer su učestvovali u američkoj intervenciji kojom je 1999. Kosovo odvojeno od Srbije i poslije je postalo jedna od najnovijih država svijeta, piše NY Times.
Toliko se nekadašnjih američkih znamičnika vratilo na Kosovo poslom, neki se bave ugljenom ili telekomunikacijama, a drugi lobiraju za druge unosne ugovore s državom, da se gotovo sudaraju, piše list.
Među njima je i Vesli Klark, penzionisani general i nekadašnji vrhovni komandant snaga NATO-a u Evropi, koji je vodio bombardovanje Srbije pod Slobodanom Miloševićem.
Stejt Department to im ne brani, a Kosovo i nije jedina zemlja u koju su se nekadašnji funkcioneri vratili kao poslovni ljudi. Irak je drugi primjer, ali prilično ekstreman, piše NYT.
Ti bivši funkcioneri kažu da će njihovi poslovni odnosi s kosovskim vlastima biti dobri i Kosovarima jer će izgraditi bolju ekonomiju.
- Zaposlit ćemo ljude, pružit ćemo im obuku, potaknuti izvoz i pomoći zemlji da raste i razvija se kao demokratija, kaže general Klark, predsjednik uprave Envidityja, kanadske energetske kompanije koja namjerava istraživati kosovske zalihe lignita i proizvoditi sintetsko gorivo.
Lorens Lesing, profesor prava i direktor harvardskog Centra Edmonda J. Safre za etiku kaže kako to "regrutovanje" ugrožava prestiž SAD-a jer se gubi humanitarna narav intervencije kojom se 1999. htjelo zaustaviti srbijanske strahote nad narodom Kosova.
Nakon 1999. Kosovo je nekoliko godina bilo pod međunarodnim protektoratom, i u toj su se zemlji izmijenilo hiljade zvaničnika raznih zemalja i Ujedinjenih nacija kao predstavnici vlada i privatnih kompanija. Četiri godine nezavisnosti pod međunarodnim nadzorom završile su u septembru i od tada je ondje još šest hiljada mirovnjaka.
Bliske veze između "graditelja države" i države koju su sagradili omogućile su mnogima da lako promijene ulogu. Iako je Kosovo među najsiromašnijim zemljama Evrope, prilike za dobit ima, osobito ako vlada privatizira ključna dobra.
Amerikanci nisu zainteresirani samo za telekomunikacije. Najveći infrastrukturni projekt u kosovskoj postjugoslavenskoj istoriji je izgradnja stotinjak kilometara dugačke dionice autoceste od Prištine do albanske granice, dodijeljen je 2010. američkom Bechtelu koji je u to ušao kao u zajedničko ulaganje s turskom firmom Enka.
Bechtelu je u tome pomogao Mark Tavlarides koji je u vrijeme američke intervencije na Kosovu bio jedan od direktora u Vijeću nacionalne sigurnosti Bijele kuće. On danas radi u kompaniji Podesta koju je 1993. utemeljio Džon Podesta, predstojnik kancelarije američkog predsjednika Klintona u drugome mandatu i ne želi komentarisati tu umiješanost - kaže kako je politika njegove firme da s medijima ne govori o klijentima.
General Klark kaže kako je "uvredljivo" sugerisati da postoji ikakav sukob između privatnog zarađivanja i njegovih nekadašnjih dužnosti.
- Moj je posao sasvim otvoren i jasan i pomaže Kosovarima, rekao je.
- Upotrijebit ćemo resurs koji im nije ni na koji način koristio i dovest ćemo investicije vrijedne stotine miliona dolara, kaže general.
Steven Šuk, penzionisani brigadni general američke kopnene vojske i nekadašnji komandant KFOR-a, NATO-ovih snaga na Kosovu, kaže da su njegovi osjećaji kad je to u pitanju "pomiješani". On je danas privatni savjetnik nekadašnjeg kosovskog premijera Ramuša Haradinaja, kojeg je prije nekoliko dana Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju oslobodio optužbe za ratni zločine. Šuk kaže da za Haradinaja radi jer vjeruje u njega, a za naknadu koja pokriva troškove boravka na Kosovu, što je oko 2.600 dolara na mjesec.
- Mnogo bivših diplomata dolazi ovamo, ali sada zastupaju privatne interese, kaže Šuk.
- Da sam ja velika korporacija i želim ući i biti konkurentan, naravno da bih želio sarađivati s ljudima koji će mi to u tome pomoći, dodaje on.
- Ali s druge strane, sve je to malo jeftino, kaže Šuk.
- Jedan čas vi ste osloboditelj, a već idući takmičite se za ugovor u energetici, dodao je.