BEOGRAD - Na sjednici Vrhovnog suda Srbije, koji razmatra žalbe na presudu za ubistvo srbijanskog premijera Zorana Đinđića, pročitana je žalba Milorada Ulemeka Legije.
U žalbi prvooptuženog Ulemeka se tvrdi da nisu razriješena mnoga sporna pitanja i predlaže se da se presuda preinači, Ulemek oslobodi optužbi ili predmet vrati na ponovno suđenje.
U Posebnom odjeljenju Okružnog suda za ubistvo Đinđića osuđeni su, 23. maja prošle godine, na po 40 godina zatvora nekadašnji komandant JSO Ulemek i njegov pomoćnik Zvezdan Jovanović. Po 35 godina zatvora dobili su Aleksandar Simović, Ninoslav Konstantinović, Vladimir Milisavljević i Sretko Kalinić, po 30 godina Željko Tojaga, Branislav Bezarević, Miloš Simović, Milan Jurišić i Dušan Krsmanović, dok je Saši Pejakoviću izrečena kazna od osam godina zatvora.
Za Ulemeka žalbu je uložio njegov branilac advokat Slobodan Milivojević zbog, kako je naveo "bitnih povreda Zakonika o krivičnom postupku, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i visine izrečene kazne".
U žalbi je izneseno niz primjedaba na obavljeni uviđaj ispred ulaza u zgradu Vlade gdje je ubijen Đinđić, sa zaključkom da je lice mjesta bilo nepravilno obezbijeđeno, kao i da nije jasno ko je poslije ubistva pozvao vještake iz Instituta za krimologiju iz Visbadena da dođu radi uviđaja. Odbrana navodi da je nelogičan iskaz Jovanovića dat u policiji, kada je priznao da je ubio premijera, jer, kako su naveli, ako je izjavio da je sa prozora cijev puške virila samo malo, da se ne bi vidjelo oružje, prema mišljenju Milivojevića, čaure bi morale biti u prostoriji, a ne na krovu ispod prozora, gdje su pronađene.
U žalbi se detaljno obrazlažu iskazi 10 svjedoka koji su izjavili da su čuli tri pucnja i postavlja pitanje kako objasniti veliku razliku u ranama koje su zadobili Đinđić i njegov telohranitelj Milan Veruović, ako se pucalo sa istog mjesta. Kako se navodi u žalbi, u izvještaju Instituta iz Visbadena, zaključuje se da nije moguće utvrditi položaj Đinđićevog tijelu u trenutku kada je ubijen, pa odbrana smatra da je trebalo obaviti rekonstrukciju ubistva.
Po mišljenju odbrane, "ubijena su dva ključna svjedoka Dušan Spasojević i Mile Luković, koji bi svojim izjavama kompromitovali zvaničnu verziju ubistva". U žalbi se iznose i stavovi da prema obdukcionom nalazu Đinđić nije mogao biti pogođen iz pravca Ulice admirala Geprata, da na sudu nije razriješeno da li je premijer bio okrenut licem ili leđima ulazu u zgradu, da li su ulazna vrata bila otvorena ili zatvorena, ko je dao nalog da se 10. marta 2003. godine isključe kamere na zgradi Vlade i da nema materijalnih dokaza da je Đinđić ubijen iz puške koja je pronađena.
Tužilaštvo: Žalba Krsmanovića osnovana
Republičko javno tužilaštvo predložilo je Vrhovnom sudu da usvoji žalbu Dušana Krsmanovića i da mu ublaži kaznu. Dušan Krsmanović osuđen je na 30 godina zatvora u prvosteopenom postupku. Republičko tužilaštvo, u istom podnesku, predložilo je sudu da ne usvoji žalbe ostalih osuđenih.
Istraga o oružju u toku
U vrhu beogradske policije potvrđeno je da se ozbiljno provjerava da li su bombe i pištolj pronađeni blizu Plavog mosta na autoputu Niš - Beograd, na bilo koji način povezani s optuženima za ubistvo premijera Đinđića, budući da se nalaze na trasi kojom se iz Okružnog zatvora u Palatu pravde optuženi prevoze. Mediji u Srbiji objavili su da je oružje bilo predviđeno za bijeg Milorada Ulemeka Legije.