BEOGRAD - Sviramo na svadbama, sahranama, krštenjima, rođendanima, razvodima i slavama - dio je ironičnog oglasa Beogradske filharmonije koji prenosi londonski "Financial Times" u tekstu pod naslovom "Orkestar baca oko na svadbe da bi odgodio svoj pokop".
Klasični muzičari od Japana do Sjedinjenih Američkih Država osjećaju finansijski pritisak, a Beogradska filharmonija je pribjegla neobičnoj taktici u nastojanju da preživi.
Pritisnut ekonomskim nevoljama, vodeći ansambl klasičnih muzičara u Srbiji apelovao je na pomoć ljubitelja muzike parodijskim oglasom u lokalnoj štampi, u kojem kao "orkestar s 85 godina tradicije i bogatim repertoarom" nudi da svira i u vašoj kući za razuman honorar.
Nakon što se provukao kroz deceniju ratova i sankcija, nekada cijenjeni orkestar se nakon demokratske revolucije iz oktobra 2000. godine vratio u život, angažujući mlade i u inostranstvu školovane muzičare, ali zbog rasta troškova i mršavih plata njihov životni standard nikada se nije vratio na predratni nivo.
Ivan Tasovac, direktor Filharmonije, sada formalno u ostavci, kaže da ti školovani muzičari sada moraju dodatno zarađivati prateći pop-folk pjevače po noćnim klubovima.
"Ministar kulture Srbije insistira da nije u mogućnosti povećati plate članova Filharmonije, od kojih najveći dio iznosi ispod 400 evra, što je jedan od razloga objavljivanja ovog neobičnog apela", piše "Financial Times".
Beogradska filharmonija je osnovana 1923. u vrijeme kada su gotovo svi evropski gradovi uveliko imali svoje filharmonije. Njen osnivač, prvi direktor i šef dirigent bio je jedan od najznačajnijih srpskih kompozitora i dirigenata Stevan Hristić.
Na mjestu umjetničkih rukovodilaca tradiciju slavnog osnivača nastavili su eminentni umjetnici: Lovro Matačić, Oskar Danon, Krešimir Baranović, Živojin Zdravković, Angel Šurev, Anton Kolar, Horst Ferster, Jovan Šajnović, Vasilij Sinajski, Emil Tabakov, Uroš Lajovic i Dorijan Vilson. Oni su orkestar vodili od prvih, nesigurnih koraka u danima kada se tek uspostavljao redovan muzički život u Srbiji, preko prvih poslijeratnih godina i postepenog i dugotrajnog izgrađivanja zavidnog nivoa muziciranja koji je kulminirao šezdesetih godina prošlog vijeka. Beogradsku filharmoniju, koju je tada predvodio Živojin Zdravković, svjetski stručnjaci su rangirali na peto mjesto najboljih evropskih orkestara, čemu su doprinijeli i snimci za uglednu svjetsku izdavačku kuću EMI. Vodeći srbijanski nacionalni orkestar je tada i u godinama koje su slijedile imao blistave zajedničke trenutke na podijumima s umjetnicima kao što su: Rafael Kubelik, Malkolm Sardžent, Andre Navara, Karl Bem, Leopold Stokovski, Kiril Kondrašin, Genadij Roždestvenski, Zubin Mehta, Jehudi Menjuhin, David Ojstrah, Isak Štern, Henrik Šering, Leonid Kogan, Mstislav Rostropovič, Artur Rubinštajn, Svjatoslav Rihter, Emil Giljels, Rudolf Kempf...
Poslije burnih devedesetih godina, koje su se odrazile i na kvalitet muzičke scene Srbije, novi milenijum donio je nadu za povratak orkestra Beogradske filharmonije na međunarodne podijume i gostovanja u značajnim muzičkim centrima Slovenije, Austrije, Italije i Švedske.
Mladi muzičari, školovani u svjetskim muzičkim centrima, došli su u Beogradsku filharmoniju gradeći novi imidž orkestra, čiji je prosjek starosti 28 godina. Tokom sezone 2003/2004. orkestar se poslije rekonstrukcije vratio u svoju moderno opremljenu zgradu smještenu u samom centru grada s adekvatnom dvoranom, koja posjeduje 201 mjesto. Veći dio koncerata, po tradiciji, održava se u dvorani Zadužbine Ilije M. Kolarca, dok se matična sala koristi za posebne događaje ili se ustupa drugim umjetnicima za kamerne nastupe.
Značajano kvalitetu rada orkestra doprinosi Fondacija Beogradske filharmonije, osnovana da poboljša finansijsku situaciju Beogradske filharmonije sistemom sponzora i prijatelja. Na inicijativu jednog od najvećih dirigenata današnjice Zubina Mehte u sezoni 2005/2006. u okviru Fondacije Beogradske filharmonije osnovan je i poseban fond za obnovu instrumentarijuma nabavkom novih instrumenata, koji nosi njegovo ime.