BEOGRAD - Štampa na njemačkom jeziku pozabavila se Istočnom Evropom i Balkanom. Neki mediji su se bavili temom monetarne raznolikosti koja vlada na tom području, dok su drugi pisali o mogućnostima da Rusija u Srbiji održava centar za špijunažu prije svega Sjedinjenih Američkih Država.
Njemački radio "Dojčlandfunk" iznosi strahovanje "zapadnih posmatrača" da bi "Rusija mogla da iskoristi Srbiju za prisluškivanje zemalja NATO".
Tekst počinje ovako: "Ljeto 2014. Stanovnici Obrenovca u Srbiji ispumpavaju vodu iz svojih poplavljenih kuća. U Srbiji, Hrvatskoj i Bosni tog ljeta je voda mnogima bila bukvalno do grla. Ljudi se međusobno pomažu, stižu i međunarodni pomagači, ali Rusi su već tu. Od 2012. u Nišu postoji srpsko-ruski centar za prevenciju katastrofa [...] Ruski partner je rusko Ministarstvo za vanredne situacije – ono pomaže prilikom prirodnih katastrofa, ali i radi za ruske službe bezbjednosti. U Srbiji je pomagalo i prilikom raščišćavanja mina.
Ali, šef diplomatije SAD Brajan Hojt sumnja da je Centar u Nišu ono što izgleda da jeste, i to kako kaže, 'Ne zbog onoga što on sada jeste, već zbog onoga što bi mogao da bude ako dobije ono što Rusija traži od Srbije, a to je neka vrsta diplomatskog statusa za one koji tamo rade. Mi ne vjerujemo da Rusija ima dobre namjere. Mi smatramo da Rusija želi da spriječi približavanje zemalja Zapadnog Balkana Evropi“, prenosi "Dojče vele".
"Drugim riječima", objašnjava Dojčlandfunk, "Amerikanci strahuju da Rusija formira centar za špijunažu na Balkanu kako bi špijunirala američke institucije. Ruski ministar za vanredne situacije Sergej Šojgu je još prilikom otvaranja Centra 2012. odbacio takva strahovanja".
Navodi se da je i srpski predsjednik Aleksandar Vučić odbacio i miješanje SAD.
Fleksibilne valute
"Ima je Švajcarska – baš kao i Poljska, Češka ili Rumunija. Njemačka je nema, kao što je nemaju Slovačka, Estonija ili Kosovo. Riječ je o nacionalnoj valuti", piše švajcarski dnevnik "Noje cirher cajtung", i dodaje:
"Od sloma sistema Bretona Vudsa sa fiksnim kursevima 70-ih godina, stalno se diskutuje o tome šta je bolje: fleksibilne valute čiji kursevi se slobodno određuju i koje su povezane sa autonomnom monetarnom politikom? Ili sistem čvrstih valuta, sve do monetarnih unija, gdje su kursevi razmjene fiksni i gdje ne može više da se vodi samostalna nacionalna monetarna politika? Nedavna kriza evropske monetarne unije je ponovo podstakla diskusije o tome".
"Do sada nije obraćano mnogo pažnje na to što Istočna Evropa predstavlja zanimljivu laboratoriju za takva pitanja. I 25 godina poslije pada Gvozdene zavjese, u regionu mogu da se nađu svi mogući monetarni režimi. Neke zemlje su uvele evro, na primjer, baltičke države, Slovačka i Slovenija. Druge zemlje se drže svojih valuta. Tako Poljaci još uvijek imaju zlot, Česi krunu, Mađari forintu ili Rumuni – lej. Nacionalne banke tih zemalja održavaju fleksibilne devizne kurseve i monetarna politika im je koncentrisana na postizanje određenih inflacionih ciljeva".
U članku se navodi i primjer Hrvatske, čija je kuna vezana za evro tijesnim okvirom, zatim Bugarske i Bosne i Hercegovine čije su valute fiksno vezane za evro, pa Crne Gore i Kosova koje su se odrekle svojih valuta i uvele Evro, itd.
Jedan tim Međunarodnog monetarnog fonda je nedavno to proučio i objavio studiju čiji je zaključak da u osnovi sopstvena valuta donosi prednosti, ali ima i dobrih razloga zbog kojih su se neke zemlje regona odrekle monetarne samostalnosti. U periodu od 2003. do 2016. je, prema ovoj studiji, najprije zabilježen "istočnoevropski bum" bez presedana.
"A zatim je region teško pogodila međunarodna finansijka kriza. Od toga se nisu podjednako dobro oporavile sve zemlje. Empirijski rezultati pokazuju da su zemlje sa sopstvenom valutom u tom periodu bile u prednosti. Kao što to iteorija kaže, one su bile u manjoj mjeri makroekonomski poljuljane jer su imale 'ventil' prilagođavanja deviznog kursa“, dodaje se.
Kada se, međutim, postavi pitanje zašto se nisu sve zemlje regiona odlučile za sopstvenu valutu sa fleksibilnim deviznim kursem, i za njega ima odgovor.
"Najvažniji razlog je prije svega u tome što na Balkanu mnogi ljudi nemaju povjerenja u svoju valutu. A to je povezano sa iskustvom hiperinflacije poslije pada komunizma. Doduše, većina nacionalnih banaka na Balkanu sada dobro radi, i inflacija već odavno nije veliki problem. No, loše sjećanje deluje i poslije 20 godina. S druge strane, ljudima evro izgleda kao stabilna valuta", piše između ostalog list "Noje cirher cajtung".
(Dojče vele, Saša Bojić)