Oliver Dulić, predsednik Skupštine Srbije je mlad, obrazovan, energičan. Najavio je promene u "imidžu" parlamenta, ali i preseljenje u reprezentativno zdanje iz 1932. godine, sadašnji Dom Narodne skupštine. On ne želi da bude samo "običan spiker", već će, kako najavljuje, učiniti sve što je neophodno da bi se podigao nivo parlamentarizma. Od Skupštine Srbije, tvrdi, želi načiniti instituciju od poštovanja i ugleda.
NN: Kako i na koji način ćete podići nivo komunikacije u parlamentu i parlamentarne diskusije?
DULIĆ: Trenutno je od promene Poslovnika o radu važnije da sami poslanici u načinu na koji prezentuju svoje stavove doprinose poboljšanju kvalitata rada i ugleda parlamenta. Voleo bih da svi poslanici shvate da je vreme da promenimo retoriku, rečnik, način na koji se stavovi brane i debatuje s ljudima koji imaju drugačije mišljenje od vas.
Živimo u 2007. godini, ovo više nisu devedesete, naša politička scena je sazrela za promene i bilo bi šteta da politička scena bude zrelija od političkih rasprava u parlamentu.
NN: Da li ste bili iznenađeni kandidaturom?
DULIĆ: Bio sam iznenađen i još se osećam vrlo čudno, jer nisam bio pripreman za ovu poziciju. O mojoj kandidaturi sam saznao neposredno pre nego što je bila objavljena. Razgovarao sam s predsednikom Borisom Tadićem koji me je predložio u konsultaciji sa članovima Predsedništva stranke i rekao sve ono što smatram da su mane i vrline tog predloga. Ipak je procenjeno da bih posao predsednika Skupštine mogao da radim korektno i tada sam osmislio plan i ono što bi trebalo učiniti kako bi parlament bolje funkcionisao.
NN: Koji će se zakoni prvi naći u skupštinskoj proceduri?
DULIĆ: Prioritet će svakako imati zakoni koji su određeni Ustavnim zakonom. Posle završetka konstituisanja, parlamentu predstoji niz vanrednih zasedanja u kojima bi trebalo da bude izglasano sve ono što je neophodno. Da se ispune međunarodne obaveze u pogledu ratifikacije međunarodnih dokumenata, pa slijedi donošenje zakona koji su u skladu sa politikom Vlade.
NN: Koje su to promene Poslovnika koje bi mogle da poboljšaju rad Skupštine?
DULIĆ: Neophodno je naći balans između efikasnosti i prava opozicije da kritikuje vlast. Mislim da bi trebalo da se mnogo više skrate rasprave o povredi Poslovnika, a da se mnogo više da mogućnost opoziciji da debatuje o tačkama dnevnog reda. Takođe, postoji i nekoliko ideja da se rasprava o amandmanima prosledi na matične odbore, što je pravilo u svim parlamentima u okruženju i Evropi. Izmene poslovnika vršiće se u dogovoru s opozicijom, jer niko ne bi voleo da se napravi poslovnik protivan atmosferi koju bih želeo da izgradimo.
NN: Najavili ste i preseljenje u Dom Narodne skupštine.
DULIĆ: Nadam se da će to biti od septembra, na stotu godišnjicu polaganja kamena temeljca zgrade na Trgu Nikole Pašića.
NN: Vaša mladost je, za Vas, prednost ili mana?
DULIĆ: Nije prirodno i često da ljudi sa 32 godine dođu na ovako važne državne pozicije. Jesam mlad, ali imam određene stručne reference koje me možda preporučuju za ovaj posao, imam mnogo energije i drugačiju percepciju realnosti. Ja sam proevropski političar, puno sam putovao i jedan period sam proveo u inostranstvu. Smatram da na bolji način mogu da procenim šta je bolje za generacije koje dolaze od nekih starijih kolega koji su odrastali u nekim drugim vremenima. Imam viziju u kom pravcu Srbija treba da se kreće, a to je da traba da postane sastavni deo Evropske unije, ali i da u domaćem političkom sistemu treba da postoji mnogo mladih koji se neće podsećati na prošla vremena i koji nemaju izgrađeno hronično nepoverenje.
NN: Kako vidite svoju sadašnju ulogu?
DULIĆ: Nepoverenje je najveći problem naše političke scene i zato nam trebaju ljudi koji su u stanju da grade nove odnose među partijama i generalno nove odnose. Ja sam tako razumeo svoju ulogu - kao pokušaj da se za naš politički sistem ohrabre mlađi ljudi, a želeo bih da i druge stranke to učine. Domaća politička scena, u svim partijama, sačinjena je od ljudi koji su započeli karijeru u višestranačkom sistemu, a tu su i danas. I gotovo u svim partijama ljude koje ste gledali u parlametnu 90. godine, vidite i danas. Možete da zamislite koliko je tokom svih tih godina bilo problema koji su ti ljudi imali između sebe. Zbog čega bi danas, 2007. godine, naša politička scena bila opterećena sukobima, nedržanjem reči, klevetama, optužbama i bilo čim što je tada obeležilo taj perod.
NN: Ima li Vaša kandidatura neku poruku.
DULIĆ: Ona je bila pokušaj DS-a da oda počast starijim članovima, ali i mogućnost da mlađa generacija pokuša da promeni političku scenu, jer je činjenica da na domaćoj političkoj sceni nisu najbolji i najzdraviji odnosi.
Ljekar u politici
NN: Mnogi Vam zameraju što se kao lekar bavite politikom. Kako to komentarišete.
DULIĆ: Mnogo sam uložio u lekarsku profesiju i stalno sam maštao da budem pre svega lekar, hirurg traumatolog, a urgentna medicina je oblast koja me je uvek zanimala. Sada sam, pred sam kraj specijalizacije, dobio priliku da vodim ovaj dom. Iskren da budem, svestan sam da ću u narednom periodu možda malo zastati u svojoj lekarskoj karijeri, jer bavljenje ovim poslom zahteva potpuno angažovanje, ali se nadam da ću po završetku ovog posla nastaviti da se bavim strukom koju volim najviše na svetu. Nadam se da ću penziju dočekati kao dobar ortoped.