U centru Skoplja, 3. oktobra 1995 godine, izvršen je atentat na tadašnjeg predsjednika Makedonije, Kiru Gligorova. Iako teško povređen od eksplozije, Gligorov je preživeo atentat. Istraga, iako formalno i danas aktivna, bez ikakvog je pomaka za sve ove godine.
Pokušaj atentata na predsjednika ili premijera neke države uvijek je bilo najteže otkriti. Praksa kriminalističke istrage kaže da ako atentator ne bude uhvaćen u prvih petnaest minuta ili ako se u tom razdoblju ne osiguraju kredibilni tragovi koji vode do počinitelja atentata, tada će najvjerojatnije atentator zauvijek ostati neotkriven. Sve što će nakon toga uslijediti bi će pretpostavke, koje će polako evoluirati u špekulacije i, na kraju, završiti u teorije zavjere.
To se pravilo na najbolji način potvrdilo u slučaju atentata na Kiru Gligorova. I nakon više od četvrt vjeka ne znaju se izvršioci, a kamo li da ima indicija ko su bili organizatori i inspiratori, iako se na jednom hrvatskom portalu, prije nekoliko nedjelja, proizvoljno, bez nikakvog argumentovanog objašnjenja, prst uperio prema Srbiji, da je ona stajala iza pokušaja ubistva na prvog makedonskog predsjednika.
Motivi Srbije
No, počnimo hronološkim redom. Atentat na Gligorova se dogodio 3. oktobra 1995. u 9.50 sati. Prvo jutro, nakon njegove posjete Beogradu i sastanka sa Slobodanom Miloševićem.
Posjeta je bila ocijenjena uspješnom, čak i historijskom, jer je na tom sastanku Gligorov uspio ubjediti Miloševića da prizna mladu državu i to pod njenim ustavnim imenom, kao Republika Makedonija, što je onda značilo da je Makedonija, nakon prvog priznanja od strane Republike Bugarske (također pod njenim ustavnim imenom), Republike Albanija (kao BJRM), uspjela zaokružiti svoju sjevernu granicu uzajamnim priznanjem sa tadašnjom Saveznom Republikom Jugoslavijom.
Stručnjaci za međunarodno pravo i politiku znaju koliko odsustvo međusobnog priznavanja između dvije države može biti potencijalni casus belli i pokušaj agresije. S ovom posjetom Gligorova Beogradu, takva je mogućnost teoretski bila zatvorena, iako i praktično, u tom razdoblju Srbija je sav svoj državni potencijal bila usmjerila na ono što se dešavalo u Bosni i Hrvatskoj, te stabilnost Makedonije je bila i u njenom interesu.
Istog dana, kada se dogodio atentat na predsjednika Gligorova, s teškim ozljedama na njegovoj glavi i mozgu od gelera daljinski upravljane eksplozivne naprave s 20 kilograma TNT-a, glavni konsultant koji je hitno doletio avionom Vlade Srbije u pomoć u složenoj hirurškoj operaciji makedonskome neurohirurgu Jovici Ugrinovskom, je bio beogradski neurohirurg s VMA-a.
Nakon takve 24-satne hronologije, sa ultra dinamičnim diplomatsko, bezbijedonosnim i zdravstvenim događajima, logično je pitanje koji bi bio interes službenog Beograda da ubije Kiru Gligorova, kako tvrdi hrvatski autor? Otud, historijski se događaji, kao ovaj sa atentatom na Gligorovim, moraju promatrati u historijskom kontekstu i okvirima u kojima su se događali, a ne kroz vokabular novogovora o takozvanom „srpskom hibridnom ratu“ i „srpskom svijetu“, koji se danas koristi da bi se istakla navodna opasnost Srbije za region.
Bugarska veza
Prva pretpostavka, koju je tadašnji ministar policije Ljubomir Frčkoski plasirao putem medija, odmah nakon atentata, imala je "bugarsku vezu" i vodila je do bugarske korporacijske tvrtke Multigroup, koju je 1988. formirala tadašnja Šesta uprava, još uvijek nereformisane komunističke bugarske državne sigurnosti . U aprilu 1996., samo pola godine nakon atentata na Gligorova, predstavnik Multigrupa u Skoplju, Ivo Jančev, pod sumnjivim okolnostima izvršio je samoubistvo u blizini Sofije. Osnivač Multigroupa, bugarski biznismen i bivši obavještajac, Ilija Pavlov, par godina nakon atentata, susreo se s predsjednikom Kirom Gligorovim u Ohridu, gdje ga je uvjeravao da je navod o umiješanosti Multigroupa u atentat lažan. Ilija Pavlov ubijen je 2003. godine.
U februaru 1996., makedonska policija uhapsila je Naila Leksovicu, Albanca iz skopskog sela Grčec, koji je živio u Pragu i postao poznat makedonskoj javnosti po tome što je nekoliko dana nakon atentata poklonio novi blindirani Mercedes predsjedniku Kiri Gligorovu. Policija ga je ispitivala o njegovim odnosima s predstavnikom bugarske tvrtke Multigroup u Skoplju Ivom Jančevom (koji će, kako smo napisali u prethodnom paragrafu, dva mjeseca nakon ovog ispitivanja Leskovice, izvršiti samoubistvo). U ljeto 1996., Leskovica je poginuo u saobraćajnoj nesreći.
Listu misterioznih ubistva, samoubistava i nesreća dopunio je Dragan Gavrilov, inspektor u Ministarstvu unutarnjih poslova, koji je bio tjelohranitelj Kire Gligorova (bio je u vozilu koje je išlo ispred) i koji mu je prvi pritekao u pomoć nakon atentata - izveo ga iz uništenog automobila, zavio u čaršav i odveo u bolnicu. Ujutro 5. avgusta 1997., Gavrilova je pregazio putnički voz koji je vozio na liniji Kičevo-Skoplje. Prema tadašnjoj izjavi za medije porodice Gavrilova, dvije osobe su dva dana prije njegove smrti došle u Draganov dom i odvele ga.
Sljedeći u nizu žrtava je zaposleni u Ministarstvu unutrašnjih poslova, koji, nakon što je dao izjavu o istrazi, sljedećeg dana njegova supruga ga je pronašla mrtvog. Ministarstvo unutrašnjih poslova nije objavilo slučaj niti je li riječ o ubistvu, samoubistvu ili nesreći, uz objašnjenje za medije da je to kontraproduktivno za istragu o atentatu.
Dana 20. februara 1998., na obroncima planine Vodno kraj Skoplja, u blizini kruga sjedišta Ministarstva unutrašnjih poslova, Tanja Pavlovska, stenografkinja u Upravi za operativnu tehniku, u Ministarstvu poznato kao Peta uprava, pronađena je mrtva. Pavlovska je imala prostrelnu ranu na čelu. Utvrđeno je da je rana prouzrokovana hitcem iz neposredne blizine. Službeno, slučaj se za kratko vrijeme "rasvjetljen", s tim da je policijski tim, koji je vršio uviđaj, zaključio da se radilo o samoubistvu.
Domaći rukopis
Osim ove "bugarske veze" s Multigroupom, u makedonskim medijima se godinama plasira još jedan mogući scenario atentata na predsjednika, ali ovaj put s "domaćim rukopisom". Naime, do 1995., to su bile godine UN-ovih sankcija prema Srbiji i ekonomske blokade Makedonije od strane Grčke zbog problema oko imena države.
Sjeverna i južna granica Makedonije potpuno su bile zatvorene. Idealni uslovi za šverc i krijumčarenje, prvenstveno nafte, ali i ostale akcizne robe. Naravno, ništa od ovoga nije se moglo učiniti bez znanja i odobrenja tada najmoćnijih ljudi u državi - premijera Branka Crvenkovskog i ministra policije, a potom i ministra spoljnih poslova Ljubomira Frčkoskog (ovih dana se spominje kao kandidat za makedonskog ambasadora u UN u Njujorku, nakon što SAD mu nisu dali agriman da bude ambasador S. Makedonije u Vašingtonu). Nešto, na šta je predsjednik Gligorov želio staviti kraj.
Da se ne radi samo o medijsko-političkoj konstrukciji, već o ozbiljnoj optužbi, potrudio se 2019 god. šokantno da objavi kroz svoju knjigu "Do atentata i poslije njega", penzionirani političar, a u vrijeme atentata na Gligorova, predsjednik makedonskog sobranja i Gligorov najbliži suradnik, Stojan Andov. U svojoj knjizi, on izravno ističe Crvenkovskog i Frčkoskog kao odgovorne za atentat na Gligorova. Prema autoru, nije isključeno da su neka od prethodno spomenuta (samo)ubistva povezana s ovim scenarijem, a ne samo s Multigrupom. Frčkoski je odmah podnio tužbu protiv Andova za klevetu.
Izvan ova dva moguća scenarija, treba predočiti da za moguće počinitelje atentata do dan-danas se nisu izjasnile niti su barem ukazale na mogući smjer istrage i najveće prijateljske zapadne tajne službe. Osim ovih javno poznatih i potvrđenih činjenica, za koje su makedonski mediji pisali u godinama iza nas, sve ostalo je u domenu konspiracije, nagađanja i špekulacija, koji su često motivisani dnevnopolitičkim oportunizmom, a neki dolaze i iz različitih centara uticaja sa opskurnim motivima.
dr. Nenad Živanovski-Stolić, je nezavisni novinar iz Skoplja, koji živi u Londonu. Pisao je za medije iz Makedonije, Bugarske, Hrvatske, Srbije, Njemačke i Norveške. Diplomirao je novinarstvo, magistrirao Europske studije i doktorirao opću i komparativnu lingvistiku na temu Govor mržnje u političkom diskursu u medijima.
Autor je knjiga: “Neki aspekti kosovske krize – Kosovo između povijesnih mitova i realan europski problem”, objavljena u Njemačkoj na engleskom jeziku, zatim knjige “Govor mržnje”, objavljena na engleskom i bugarskom jeziku, i “Govor mržnje – teoretski pregled i istraživanje Bugarska u makedonskim medijima”, objavljena na makedonskom jeziku.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.