BEOGRAD - Osamnaest godina nisam mogao da dobijem dijete. Dobio sam sina i već tri godine stanujemo u petnaest kvadrata. Sada mi traže da vratim 500 hiljada dinara, koliko su mi plaćali za odvojeni život i uvećane troškove stanovanja. Odakle da im vratim?
Kroz plač, drhteći, penzionisani kapetan Palko Ponjiger (51) opisao je svoju muku na sastanku Udruženja vojnih beskućnika održanom u junu ove godine.
Bilo je to nepunih šest mjeseci prije nego što je zajedno sa ženom Ilonkom i sinom zakoračio u ambis sa šestog sprata vojnog samačkog hotela u Batutovoj ulici. Palko i Ilonka ostali su na mjestu mrtvi, a trogodišnji dječak je, srećom, preživio. Sa teškim povredama opasnim po život smješten je u Univerzitetsku dječju bolnicu, gdje se ljekari i dalje bore za njega.
- Ja sam Slovak, supruga mi je Hrvatica i nigdje nisam mogao da se priključim vojsci, nijednoj, jer me nisu željeli - dio je potresnog govora koji je Ponjiger održao pred svojim sapatnicima bez krova, zabilježenog na snimku koji je objavljen na sajtu "Jutjub". - Uprkos tome, nisam pobjegao, nego sam došao u prekomandu. Sada mi traže da ja njima vratim tolike pare. Kome da vratim?
BIO U ZATVORU
POKOJNI Ponjiger proveo je nedavno 10 dana u zatvoru u Sremskoj Mitrovici. Iza brave je završio poslije prijave majke Suzane, kod koje je došao da živi u selo Bingula u Sremu. Prema njegovom svjedočenju, ona ga je prijavila da je maltretirao.
Dirljivu priču penzionisani oficir potkrijepio je tada svojom biografijom. U invalidsku penziju otišao je 2001. godine, kada je operisao srce. Prije toga je radio kao nastavnik u vojnim školama u Rajlovcu, Somboru i u Batajnici. Smještaj u samačkom hotelu "Zvezdara" dobio je 2003. godine, poslije dvije godine penzionerskog života. Sina Milana čekao je 18 godina i dobio ga tek 2009. godine. Mališan je na svijet došao vještačkom oplodnjom, na šta su roditelji dali svu svoju skromnu ušteđevinu.
Kako je došlo do tragedije, pokazaće istraga. Prema jednoj verziji događaja, Palko je u trenucima neuračunljivosti gurnuo suprugu i dijete, a zatim i sam skočio za njima. Druga varijanta nesreće je da je porodicu na skok natjerao oružjem.
Nepodnošljivi uslovi života u kolektivnom smještaju naveli su Palka da od Ministarstva odbrane zatraži beskamatni kredit od 20.000 evra. Poslije podužeg čekanja odgovoreno mu je da je - odbijen.
Stambenu muku pokojnog kapetana, kako saznajemo, dodatno je zakomplikovala sporna svojina nad garsonjerom u kojoj je živio u Sarajevu. Zbog ovog stančića nije mogao da konkuriše za vojni stan jer vojni propisi predviđaju da pravo na njega imaju samo vojna lica koja su se odrekla imovine u bivšim jugoslovenskim republikama. Poslije višegodišnje borbe sa birokratijom Bosne i Hercegovine, Ponjiger je digao ruke. Novac od kredita planirao je da uloži u adaptaciju vikendice na Fruškoj gori, u koju je često odlazio.
Soba koju je njegovoj porodici dodijelilo Ministarstvo odbrane, bila je sve samo ne pristojno mjesto za podizanje djeteta. Novinarima "Novosti", koji su željeli da vide u kavim uslovima žive vojni beskućnici u srijedu nije omogućeno da uđu u zgradu samačkog hotela "Zvezdara". Jedini odgovor koji smo dobili je da je u pitanju "vojni objekat" za koji je potrebna posebna dozvola Ministarstva odbrane.
Stanari vojnog solitera u Batutovoj ulici nerado su nam posvjedočili o teškom životu u ovoj zgradi. Kako su nam objasnili, plaše se da im vojska ne oduzme i taj krov nad glavom koji imaju.
Prema njihovim riječima, na 12 porodica, koliko ih živi na jednom spratu, postoji samo jedno zajedničko kupatilo. Jedan "čučavac" dijeli više od 20 ljudi. Toplu vodu imaju samo tri puta nedjeljno od 14 do 20 sati. Kupanje i tada podrazumijeva stajanje u zarđalim kadama, sa polomljenim i istrulelim vratima i, naravno, bez brave. Sobe ne veće od 15 kvadrata imaju samo jedan lavabo.
- Ne iznenađuje me što se Ponjiger odlučio na ovakav očajnički korak - kaže predsjednik udruženja vojnih beskućnika Velizar Rabrenović. - I sam nemam krov nad glavom i jasno mi je u kakvoj je teškoj situaciji bio. Uslovi za stanovanje u vojnim objektima gotovo su nepodnošljivi.
Rabrenović, koji je poznavao Ponjigera, kaže da je bio častan oficir i odgovoran čovjek. Nekoliko puta je kontaktirao sa udruženjem vojnih beskućnika, a na junskoj skupštini je posljednji put zavapio za pomoć.
Ministar Šutanovac o tragediji u vojnom samačkom hotelu:
NIJE PLANIRANO ISELjENjE
MINISTAR odbrane Srbije Dragan Šutanovac izjavio u srijedu da nije bilo nikakvih planova o iseljenju iz samačkog hotela porodice vojnog penzionera koja je u utorak tragično nastradala, i ocijenio da do te tragedije nije došlo iz socijalnih razloga.
Šutanovac je rekao novinarima da se "radi o licu koje je 2001. godine otišlo u penziju i od 2003. živi u vojnm samačkom domu sa porodicom, izmiruje svoje obaveze uredno i nikada nije bilo u planu da bude iseljavan iz tog objekta".
- Vojni penzioner koji ima 47.000 dinara čiste penzije, plus uvećane troškove u visini od 4.000 dinara, odnosno ukupno 51.000 dinara, ima u prosjeku za gotovo 25 odsto veće primanje nego profesionalni pripadnik vojske ili već za nekih 20.000 dinara i više nego prosječan penzioner u Srbiji - rekao je on.
Šutanovac je naveo i da misli da to pitanje "nije bilo socijalnog karaktera" i da pretpostavlja da će istraga utvrditi zbog čega se i kako to desilo.
- Moram da kažem da, zaista, ukoliko bi se analizirali svi finansijski odnosi, ne vidimo nijedan razlog da se tako nešto tragično desi - rekao je ministar odbrane.
On je naveo i da je taj tragičan događaj izazvao "i pojedine komentare, koji su prije svega oslonjeni na dnevnu politiku sa željom da se kritikuje rad Ministarstva odbrane i ministra".
Ovo je ministar odbrane izjavio prilikom uručenja 1200. ugovora o rješavanju stambenog pitanja vojnih penzionera putem bespovratnog kredita od 20.000 evra u dinarskoj protivvrijednosti.
Šutanovac je naglasio da je za te potrebe Ministarstvo odbrane dosad utrošilo oko 24 milijarde dinara i najavio da je plan da u prvim mjesecima naredne godine na isti način bude riješeno još oko 300 zahtijeva.
Rođaci Palka i Ilonke Ponjiger ljuti na Centar za socijalni rad:
MILANA NEĆEMO DATI U DOM!
Bračni par Palko i Ilonka Ponjiger, koji su u utorak sa svojim trogodišnjim sinom Milanom skočili u smrt sa šestog sprata vojnog samačkog hotela u Beogradu, biće u četvrtak sahranjeni na bingulskom groblju. Njihova tijela dopremljena su u srijedu u skromnu porodičnu kuću u Nušićevoj ulici.
Kuća, u kojoj je Palko rođen, danas se "drži" samo na njegovoj neutješnoj majci Zuzani (75). Na vječni počinak nesrećne supružnike ispratiće svih 700 mještana. Niko od njih, pa ni rođaci Ponjigera, nemaju pouzdan odgovor šta je Palka i Ilonku podstaklo na tako očajnički korak.
- Rastužilo me je kada sam čuo da se za dijete već raspituju iz Centra za socijalni rad - rekao je u srijedu "Novostima" Miroslav Ponjiger, Palkov sinovac. - E, pa ja im poručujem da malog neću dati u dom, a spreman sam za njega da se borim protiv čitavog svijeta ako bude trebalo!
Miroslav je taksista, otac dvoje djece i kaže da će u njegovoj kući biti mjesta i za Milana.
Palko je bio srčani bolesnik, morao je redovno da pije lijekove, ali ih je ponekad "zalivao" domaćom rakijom, koju je pekao kod majke u selu. A posljedica u takvim trenucima bili su njegovi izlivi bijesa i neuračunljivost.
- Nikada nije dirao Ilonku i sina - svjedoči Miroslav.