PRIZREN - Proizvodnja vina postaje porodični biznis za sve veći broj Srba u regionu Prizrena, na jugu Kosova.
Pitomi brežuljci u regionu Prizrena, sa velikim brojem sunčanih dana u godini, pružaju skoro idealne uslove za proizvodnju vina. Odlični atmosferski uslovi za vinogradarstvo i visok procenat šećera u grožđu vremenom su vratili Srbe zanimanju svojih predaka.
Golub Kujundžić je ove godine proizveo 3.500 litara vina, što je duplo više nego prošle. Ima posjed od 60 ari i 1,40 hektara pod zakupom. Tvrdeći da je vino kontrolisanog kvaliteta Kujundžić ponosno ističe da je proizvođač i grožđa i vina.
"Prošle godine sam malo bolje razradio tržište severnog Kosova, Mitrovicu, tako da sam baš rano ostao bez vina jer sam u maju realizovao sve. Zato sam ove godine povećao proizvodnju i nadam se da će i dalje biti tako", vjeruje on. U toku sezone Golubu pomažu djeca i tako udruženim snagama ova porodica pravi visokokvalitetne sorte vina - vranac, game i određenu količinu autohtonog prokupca, koje se miješa sa vrancem.
"Proizvodimo vino koje je lišeno hemije i konzervansa, mada je ono najbolje da bude staro vino, ali opet to zahteva tehnologiju", rekao je Kujundžić.
U gornjem dijelu Orahovca i Velikoj Hoči, kod Prizrena, živi oko 1.500 Srba. Mnogi rade u obrazovnim i zdravstvenim institucijama, srpskoj ili kosovskoj administraciji, ali najveći broj ne radi nigdje i živi eventualno od minimalca ili socijalne pomoći.
Svjesni da se samo angažovanjem mogu boriti protiv neimaštine, okrenuli su se vinu, srećni što im plodna zemlja ostavlja tu opciju. Posljednjih godina mnogi proizvođači dobili su od nevladinih organizacija mašine za proizvodnju vina, pa sada lakše i brže dolaze do ovog čuvenog lijeka za dušu koji postaje neizostavni dio kulture življenja.
Petočlana porodica Ilije Aksića živi od minimalca, zbog čega je posljednjih godina počela da se bavi vinogradarstvom. Posjeduju vinograd na 50 ari, proizvodi samo crno vino i tako poboljšava kućni budžet.
"Prodajemo ali nije uvek uspešno. Ipak je godina bila dobra. I pored suše imali smo 500 litara vina", kaže Ilija. Plasman je kako za Iliju tako i za njegove konkurente uvijek snalaženje, jer se preko poznanstva ili drugih kanala nalaze kupci, u tržišnoj prodaji ili privatnim licima. Takvo poslovanje je rizik.
"Nekada prodaš, a nekad ne. Ako ne prodamo, vino tako stoji", dodaje on.
Srbi iz Orahovca sada u svojim kućnim biznisima proizvodnje vina teže novom kvalitetu, kako bi na taj način proširili ponudu. A da je vino tradicija u ovom kraju dokaz je i Dečanska vinarija, koja pripada manastiru Visoki Dečani. Ovdašnje vino toliko je cijenjeno da se ni uz sav trud ne može zadovoljiti potražnja.