Evropski sud za ljudska prava zatražio je od Srbije da se do 15. januara izjasni o slučaju upotrebe zvučnog topa tokom protesta u Beogradu 15. marta prošle godine.
Vladica Ilić, pravnik Beogradskog centra za ljudska prava, očekuje da će Vrhovno javno tužilaštvo naložiti nastavak istrage.
Ilić je podsjetio da je više od 150 građana dalo iskaze tužilaštvu, tvrdeći da su pretrpjeli povrede usljed upotrebe određenog sredstva tokom protesta.
Prema njegovim riječima, predmet je završen službenom bilješkom, koja nije dostavljena oštećenima niti podnosiocima krivičnih prijava.
"Mi za tu bilješku saznamo tek nakon što je objavljen izvještaj", rekao je Ilić za RTS.
Ukazao je na brojne nedostatke u istrazi koje je utvrdila komisija Vrhovnog javnog tužilaštva. Smatra da bi vrhovna tužiteljka Zagorka Dolovac trebalo da izda uputstvo za nastavak postupka.
Ilić ocjenjuje da bi predmet trebalo da preuzme Tužilaštvo za organizovani kriminal, jer je potrebno utvrditi ne samo da li je upotrijebljeno sporno sredstvo već i ko je planirao njegovu upotrebu, s kojim ciljem i da li je bilo prikrivanja.
Sumnje na policijsku torturu u slučaju Danke Ilić
Govoreći o hapšenju policijskih službenika u okviru istrage o smrti Danke Ilić, Ilić je podsjetio na slučaj Dalibora Dragijevića, brata jednog od osumnjičenih, koji je preminuo tokom policijskog zadržavanja.
MUP je prvobitno saopštio da je Dragijević preminuo prirodnom smrću, nakon pogoršanja zdravstvenog stanja. Međutim, kasnije su se pojavile informacije da je smrt bila nasilna i da je imao povrede po tijelu.
Ilić je ukazao i na to da je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić javnost obavijestio o priznanju zločina prije nego što su, prema podacima iz optužnice na koje se Ilić poziva, osumnjičeni zvanično saslušani.
To, smatra Ilić, otvara pitanje da li je policija bila izložena političkom pritisku da što prije rasvijetli slučaj i da li je zbog toga pribjegavala zlostavljanju.
Prema njegovim riječima, dvojica glavnih osumnjičenih žalila su se da su bila žrtve torture, a o tome su govorili i službenicima Zaštitnika građana. Ipak, taj postupak nikada nije okončan.
Ilić je naveo da su u ranijoj verziji optužnice kao dokazi korišćeni iskazi dvojice osumnjičenih, ali i preminulog Dalibora Dragijevića.
Iskazi pod sumnjom mogu ugroziti sudski postupak
Ilić upozorava da još nema presuda kojima je utvrđena odgovornost za torturu, ali da sud mora pažljivo da ispita okolnosti pod kojima su iskazi pribavljeni.
Odbacivanje spornih iskaza ne mora automatski dovesti do urušavanja cijelog postupka. To zavisi od toga postoje li drugi dokazi na kojima bi mogla da se zasnuje presuda.
"Sud mora sa velikom pažnjom da razmotri da li može da zasnuje presudu na nekim iskazima koji su praćeni tvrdnjama da su ljudi preživjeli torturu i zlostavljanje", rekao je Ilić.
Slučaj "garaža" i odgovornost policijskih funkcionera
Govoreći o sumnjama na policijsku torturu u slučaju "garaža", kao i postupcima protiv visokih policijskih funkcionera, među kojima su načelnik Uprave kriminalističke policije Marko Kričak i komandant Specijalne antiterorističke jedinice Igor Žmirić, Ilić je ocijenio da takvi slučajevi narušavaju ugled Ministarstva unutrašnjih poslova.
Naglasio je da odgovornost za torturu mora biti individualna i da se ne odnosi samo na policajca koji primjenjuje nasilje već i na one koji ga prikrivaju ili postupaju po naređenjima koja vode zlostavljanju.
Prema njegovim riječima, jedan od razloga zbog kojih se takvi slučajevi ponavljaju jeste to što institucije ranije nisu pokazale da se za policijsku torturu u Srbiji odgovara.
Osvrćući se na navode da je bivši načelnik beogradske policije Veselin Milić tvrdio da su mu optužbe namještene jer je odbio da naredi policijsku intervenciju 15. marta, Ilić je rekao da i te tvrdnje moraju biti ispitane.
Istakao je da država ima obavezu da istraži sve vjerodostojne navode o kršenju ljudskih prava, posebno kada se odnose na pravo na život i tjelesni i psihički integritet.