ZAGREB - Međunarodni naučni skup "Hrvatska ćirilična baština" održava se danas u Zagrebu povodom 500. godišnjice štampanja prve hrvatske knjige na ćirilici, "Dubrovački ćirilski molitvenik - Od blažene gospođe ofičje", javila je agencija Hina.
Skup se održava u Hrvatskoj akademiji nauka i umjetnosti (HAZU), i trajaće dva dana. Na njemu će danas i sutra izlaganja imati 25 stručnjaka iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusiće naveo je u pozdravnom govoru da je hrvatska ćirilična baština "svjesno ili podsvjesno bila potiskivana".
Prema njegovim riječima, tim pismom se pisalo od 11. do 18. vijeka u Dubrovniku, Poljičkoj Republici, Slavoniji, a njime su se služili i bosanski franjevci i hrvatski protestantski pisci.
Akademik Tomislav Raukar je ukazao da se kulturno bogatstvo hrvatskog srednjovekovlja najbolje očitava u "sintagmi akademika Eduarda Hercigonje o tropismenoj i trojezičnoj hrvatskoj kulturi".
Neki od govornika su isticali da se hrvatskom ćiriličnom baštinom danas više bave inostrani nego domaći istraživači.
Sekretar Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje Željko Jozić izrazio je nadu da je ovaj skup - vraćanje duga jednom "poprilično zanemarenom hrvatskom pismu".
Prema riječima predsjednika Odjeljenja za filološke nauke, akademika Augusta Kovačeca, hrvatska kultura je bila pod uticajem zapadnih i istočnih kulturnih uticaja, što joj je, kako je ukazao, omogućilo da održava plodotvorne odnose s okolnim kulturama.
"Isto onako kako je glagoljica dobila svoj karakterističan hrvatski oblik, tako je i ćirilica, odnosno arvacko pismo ili bosančica imala svoje karakteristične grafičke oblike", rekao je Kovačec i ocijenio kako hrvatska ćirilica veže Hrvatsku "uz pismenost Bosne i Hercegovine i uz pismenost slovenačkih naroda istočne i vizantijske kulture".
Akademik Stjepan Damjanović je ukazao da je od od 11. do 18. vijeka na velikim dijelovima hrvatske teritorije stanovništvo svoje kulturne potrebe izražavalo i ćirilicom.
"Već na srednjovjekovnim kamenim spomenicima i to na krajnjem hrvatskom sjeverozapadu nije redak slučaj da se miješaju glagoljica i ćirilica", rekao je Damjanović i dodao kako poslije takvih slijede i epigrafi na kojima se nalaze samo ćirilična slova.
Napomenuo je kako su popovi glagoljaši po pravilu dobro znali i ćirilicu i ukazao da se obično govori o tri podvrste hrvatske ćirilice - dubrovačkoj, bosanskoj i srednjodalmatinskoj.
Damjanović je rekao da se ćirilica upotrebljavala i u drugim hrvatskim sredinama "jer sve što je u Slavoniji za vrijeme turske vlasti pisano hrvatskim jezikom pisano je - ćirilicom".
"Važnu dionicu te pismenosti ostvarili su bosanski franjevci svojim pisanim i štampanim djelima", kazao je Damjanović i dodao da su i hrvatski protestanti hrvatskom ćirilicom štampali osam knjiga.
Akademik Anica Nazor je ukazala da se u predgovoru "Molitvenika", u izdanju Srpske kraljevske akademije iz 1938. godine ova knjiga svrstava u srpsku tradiciju, ali da se ipak ističe da je "Molitvenik" napisan zapadnom ćirilicom, koju su redovno upotrebljavali katolici i muslimani.