KRAGUJEVAC - Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić prisustvovao je danas molebanu u Šumaricama, koji je, kod spomenika streljanim đacima i profesorima u Drugom svjetskom ratu, služio vladika šumadijski Jovan sa sveštenstvom, i položio je vijenac u spomen parku u Kragujevcu na obilježevanju Dana sjećanja na žrtve u Drugom svjetskom ratu.
Vijence ispred spomenika „Peto 3“ u Šumaricama, gdje su njemački nacisti 21.oktobra 1941.streljali 2.792 civila, položili su predstavnici Vlade Srbije, njemački ambasador Aksel Ditman, ambasador Austrije Johanes Ajgner, Rusije Aleksandar Čepurin...
Obilježavanju u Šumaricama prisustvovali su pored Vučića, premijerka Srbije Ana Brnabić, ministri Slavica Ðukić-Dejanović, Vanja Udovičić, Zoran Ðorđević, kao i predstavnici grada Kragujevca.
Kragujevac i Srbija svake godine svijetu, Danom sjećanja na srpske žrtve u Drugom svjetskom ratu, šalje poruku da se nikada i nigde ne ponovi takav zločin kada su njemački okupatori u jednom danu streljali više hiljada civila.
Taj događaj predstavlja jedan od najvećih zločina njemačke vojske u Drugom svjetskom ratu, i jedan je od najtragičnijih koji se dogodio na tlu Srbije u tom ratu.
Na suđenju u Nirnbergu prihvaćeno je da je u Kragujevcu streljano oko 7.000 civila, dok savremena istraživanja govore je da je ubijeno 2.792 građanina jer za toliko osoba raspolažu ličnim podacima - ko su, gdje su i kada rođeni, čime su se bavili. Među streljanima je bilo 270 djece, od kojih je najmlađe imalo 11 godina.
Njemački okupator streljao je civile u Kragujevcu u znak odmazde, a povod su bili njemački gubici u borbama 1. oktobra na putu Kragujevac-Gornji Milanovac, u kojem su Njemci imali 10 mrtvih i 26 ranjenih vojnika.
Tim streljanjem dosljedno je primenjena naredba tadašnjeg generala Franca Bema od 10. oktobra 1941. godine, kojom se propisuje streljanje 100 Srba za jednog ubijenog Nemca i 50 Srba za ranjenog.
Reditelj Marko Misirača rekao je novinarima da mu je čast i obaveza što je ove godine radio tekst za veliki Školski čas, kome prisustvuju predstavnici državnog vrha.
Kako je kazao ove godine je tekst pisao Mirko Denić, nagrađeni književnik, a njegovo delo „Igra brojeva" daje jedan ironičan otklon celoj priči koliko je to moguće.
"To je priča o ljudima koji se pretvaraju u brojeve i samim tim to dobija na jednom apsurdu. Mirko je dozvolio sebi, na šta kao autor ima pravo, da na kragujevačku tragediju nasloni i tragediju Jasenovca. Mi smo sastavili jednu vrlo interesantnu priču u kojoj učestvuje kompletan ansambl iz kragujevačkog pozorišta i gosti iz Beograda", istakao je Misirača.
Glavna ideja Denića, kaže, je zapravo postojanje jednog broja sa velikim „B", kojem se tada klanjalo i likovi se pitaju koji je to broj i kom smo broju prinošeni na žrtvenik.
Pojasnio je da se autor bavio pretvaranjem ljudi u brojeve i monete za potkusurivanje.
Kao reditelju mu je najteže bilo da izbegne „patos", te da drugim sredstvima postigne priču o tragediji, istakao je on.
„Mi već znamo gde se nalazimo, znamo kontekst, ne smemo ni kao glumci ni kao reditelj da jurimo patos, nego da sa nekom vrstom otklona, ironije, čak i crnog humora, to prikažemo, pri čemu će to mnogo biti strašnije u konačnoj završnici", naglasio je Misirača.
Desanka Maksimović nakon što je čula detalje masakra napisala je "Krvavu bajku".
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu,
umrla je mučeničkom smrću
četa đaka
u jednom danu.
Iste su godine
svi bili rođeni,
isto su im tekli školski dani,
na iste svečanosti
zajedno su vođeni,
od istih bolesti svi pelcovani
i svi umrli u istom danu.
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu
umrla je junačkom smrću
četa đaka
u istom danu.
A pedeset i pet minuta
pre smrtnog trena
sedela je u đačkoj klupi
četa malena
i iste zadatke teške
rešavala: koliko može
putnik ako ide peške...
i tako redom.
Misli su im bile pune
i po sveskama u školskoj torbi
besmislenih ležalo je bezbroj
petica i dvojki.
Pregršt istih snova
i istih tajni
rodoljubivih i ljubavnih
stiskali su u dnu džepova.
I činilo se svakom
da će dugo
da će vrlo dugo
trčati ispod svoda plava
dok sve zadatke na svetu
ne posvršava.
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu
umrla je junačkom smrću
četa đaka
u istom danu.
Dečaka redovi celi
uzeli se za ruke
i sa školskog zadnjeg časa
na streljanje pošli mirno
kao da smrt nije ništa.
Drugova redovi celi
istog časa se uzneli
do večnog boravišta.