NIŠ "Zovem se Anđela", jedna od najdirljivijih kampanja ikad pokrenutih za djecu u Srbiji, šokirala je zemlju krajem 2000. godine zahvaljujući kampanji koju je pokrenula Vlada Zorana Đinđića.
Mnogi su tada prvi put saznali za sudbinu hendikepirane djece iz Doma za djecu i omladinu ometenu u razvoju Kulina kod Aleksinca.
U jezivim i tragičnim uslovima u domu koji skoro da nije imao grijanje, bez zastakljenih prozora, sa iscijepanom posteljinom, sa pokvarenim električnim instalacijama i sanitarnim čvorovima, živjela su djeca koja su oskudijevala u svemu. Bez roditeljske ljubavi, ometena u razvoju, godinama su živjela i umirala u uslovima nedostojnim čovjeka. Hendikepirana djeca žive daleko od gradova, od `normalnog` građanstva. Visoko u šumi.
Anđela je nekoliko mjeseci poslije kampanje otišla iz doma. Odveli su je roditelji. Ona je jedna od samo desetak djece koja su tu ustanovu napustila u posljednjih dvadesetak godina.
Većina u domu u Kulini ostaje cio život. Ipak, sedam godina kasnije dom izgleda potpuno drugačije, obnovljeno i sređeno. Ali, poslije nekoliko godina donatorske pomoći, Kulina je pomalo zaboravljena. Novac u posljednje vrijeme obezbjeđuje uglavnom Ministarstvo rada i socijalne politike. U sklopu reformi socijalnog sektora u Kulini su napravljena dva porodična smještaja u kojima umjesto spavaonica sa nekoliko desetina djece sada u jednoj kući živi desetoro djece, a u drugom renoviranom prostoru dvije grupe sa ukupno dvadeset štićenika. U novim sobama s novim namještajem, u tri spavaonice za ukupno desetoro djece, sve je čisto. Miloš jedan od štićenika Doma kratko objašnjava da je `sve super`. `Sami čistimo tepihe i radimo u radionici`, kaže Miloš, a terapeut u porodičnoj kući objašnjava da zaista sami održavju higijenu i da im je to radna terapija.
Miloš i njegovi sobni drugovi i dalje žive u paviljonima koji jesu renovirani i sređeni, ali i dalje u grupama koje su prevelike.
U Kulini je ukupno smješteno 560 štićenika uzrasta od šest mjeseci do čak i više od 65 godina. `Imamo i štićenika koji je 1948. smešten u manastir Lipovac gde su o ometenima u razvoju brinule monahinje, a od 1958. godine je kod nas`, kaže socijalni radnik doma Malinka Antić.
Samo se dvoje djece, od 2000. godine i velike akcije `Zovem se Anđela,` vratilo svojim roditeljima, kaže ona. Jedna od njih je Anđela, ali je njen rođeni brat i dalje u Kulini. `Opalo je interesovanje, ali nije stalo opredljenje da dom ide napred, sredstvima ministarstva i donatora`, kaže direktor Dragoljub Marković.
Najveći problem doma su vodosnabdijevanje i kanalizacija.
`Najveći stepen invalidnosti je kada nemate razumevanje za druge ljude`, rekao je ministar Rasim Ljajić kada je prošle sedmice posjetio dom.