Rusija je upozorila da će se priznavanjem Kosova stvoriti opasni presedan. Događaji oko Gruzije su pokazali kako.
Uz podršku SAD-a, u februaru je Kosovo proglasilo nezavisnost od Srbije – devet godina nakon što je NATO pokrenuo rat kako bi prekinuo nasilje Srbije u toj provinciji. Ali tek što je Kosovo razvilo svoju novu zastavu, Rusija, saveznik Srbije u regionu, je riječima svog ministra spoljnih poslova upozorila da je secesija Kosova otvorila presedan koji se može dalje primijenjivati u drugim slučajevima.
Sada, nakon ruske invazije u Gruziji, kako bi se navodno zaštitila prava u Abhaziji i Južnoj Osetiji, došao je pravi trenutak da se zastane i da se postavi pitanje: Da li je Kosovo bilo vrijedno toga?
Nedavna posjeta ovoj sićušnoj zemlji pokazuje kako život može biti težak za ovu novu državu. Raduje da Kosovo ima mladu prozapadno orjentisanu populaciju koja govori engleski, koja ima izražene tehničke vještine i koja je uzbuđena oko sastavljanja nove vlade.
I to je dobra vijest. Ali nažalost postoji mnogo loših vijesti. Stopa nezaposlenosti mladih veća je od 60 odsto. Plodna zemlja i planinski teren mogli bi služiti kao vrt Evrope, međutim, nedostaje saobraćajna infrastruktura, željeznica je zahrđala, a vazdušni saobraćaj je nerentabilan. Trenutni predsjednik vlade, Hašim Tači, bivši vođa Kosovske oslobodilačke armije, obećava izgradnju željezničke linije ka Albaniji u roku od pet godina, ali teško da bi se to moglo nazvati poveznicom ka spoljnom svijetu. Umeđuvremenu, prekidi u snabdijevanju električnom energijom su uobičajeni, čak i u glavnom gradu Prištini. Izgradnja električne centrale, koju finansira Svjetska banka, usporena je čestim svađama oko toga ko će dovoziti ugalj.
Priština je puna restorana koji uglavnom žive od mnogobrojnog međunarodnog osoblja, čije potrošačke navike višestruko nadilaze one domaćeg stanovništva.
Pokraj kosovskih cesta načičkane su kuće od cigle nedovršenih fasada koje su građene novcem ljudi na privremenom radu u Njemačkoj, Švajcarskoj, Italiji. U zemlji je ekonomsko stanje tako loše da se mnogi pribojavaju da će se mladi ponovo okrenuti starim ilegalnim poslovima prekograničnog šverca – krijumčarenje drogom, oružjem i ljudima.
Postoji velika konfuzija oko toga ko je za šta odgovoran na Kosovu. Blokiran od strane Rusije, Savjet bezbjednosti UN-a nije u mogućnosti da ukine svoj supervizorski politički okvir, koji je postavljen nakon intervencije NATO-a. Međunarodni predstavnik Lamberto Zanijer, koji je specijalni izaslanik za Kosovo Generalnog sekretara UN-a, idalje ostaje na Kosovu, mada je njegova uloga nejasna. Ali on je idalje potreban, s obzirom da Beograd odbija direktni kontakt sa kosovskom vladom. Misija UN-a je jedini lokalni autoritet kojeg priznaje većina Srba koji najvećim dijelom žive na sjeveru Kosova, uključujući i grad Mitrovicu oko kojeg se dvije strane još nadmeću.
EU i SAD muče se da novoj državi pomognu da uvede zakone i riješi administrativne probleme. Više od 15.000 NATO vojnika idalje je na konstantnoj dužnosti. NATO nije uspio spriječiti etničko nasilje, kao naprimjer u martu 2004. godine, kada je u etničkim nemirima bilo osam mrtvih, 900 povrijeđenih a uništene su stotine srpskih kuća, spaljene crkve i neprocijenjivi spomenici.
Nedavni povratak bivšeg lidera Kosovske oslobodilačke armije Ramuša Haradinaja u politički život mogao bi dodatno otežati stvari u novoj državi. Haradinaija je u aprilu Haški sud oslobodio od krivice za zločine nad Srbima. Ova odluka, kojoj su prethodila zastrašivanja i misteriozne smrti svjedoka, dodatno je uznemirila lokalnu srpsku populaciju. Pored toga, Haradinai je politička prijetnja liderstvu Hašima Tačija.
Na međunarodnom planu, stvari ne stoje mnogo bolje. Samo 45 zemalja priznalo je nezavisnost Kosova. Kosovo nikada neće biti primljeno u UN jer Rusija, koja ima pravo veta, se tome protivi. Evropski susjedi Kosova - BiH, Grčka, Makedonija, Crna Gora, Rumunija, Slovačka, i, naravno, Gruzija – svi odreda odbili su priznati Kosovo. Kosovski nedavno izdani novi pasoši najvjerovatnije neće biti priznavani na međunarodnim aerodromima, što će putnike sa Kosova ostaviti izolovane.
Iako su SAD bile te koje su forsirale nezavisnost Kosova, najmanje jedan bivši državni sekretar, Lorens Iglberger, upozorio je da se to ne čini ukazavši na to da će se stvaranjem te mini-države bespotrebno isprovocirati Rusija i drugi multietnički regioni.
Ironija je da je Kosovo gotovo sve što je planirano moglo ostvariti i unutar međunarodno nadgledane autonomije u sastavu Srbije. Ali Vašington nikada nije dozvolio razmatranje alternativa. Sada, kada Rusija zloupotrebljava presedan Kosova u Gruziji, treba razmišljati o tome da li se ta odluka treba revidirati ako se slični događaji pojave u budućnosti.