ZAGREB - Ante Marković, posljednji predsjednik Saveznog izvršnog vijeća bivše Jugoslavije, umro je u noći između nedjelje i ponedjeljka u Zagrebu u 87. godini.
Biće upamćen kao jedan od rijetkih, ako ne i jedini jugoslovenski političar u vrijeme njenog raspada, koji je danas cijenjen i poštovan u svim bivšim republikama. Kao premijer za vrijeme svog kratkog mandata od dvije godine uspio je postići nešto što nikom nije pošlo za rukom. Uveo je konvertibilnu marku, zaustavio hiperinflaciju, a spoljni dug zemlje prepolovio.
Tako je u veoma kratkom roku radikalnim mjerama smanjio spoljni dug zemlje sa 21 milijarde na 11,5 milijardi dolara i omogućio otvaranje 60.000 preduzeća.
Započeo je duboke i korjenite reforme koje su cijeloj Jugoslaviji po posljednji put unijele optimizam. Njegov koncept je bio prilično jednostavan, ali u isto vrijeme revolucionaran. Njegov "novi socijalizam", kako ga je zvao, predviđao je srednji put između kapitalizma i socijalizma - ne praviti kapitalne greške socijalizma niti socijalne greške kapitalizma. Uspio je pobijediti sve prepreke osim rastućeg nacionalizma u svim bivšim jugoslovenskim republikama, a naročito u Hrvatskoj i Srbiji. Kad je vidio da je njegova politika poražena, sazvao je pres-konferenciju, a mandat premijera predao jugoslovenskim građanima, jer, kako je objasnio, više nije postojala institucija kojoj je mogao zvanično predati ostavku.
Poznata je njegova čuvena rečenica o Slobodanu Miloševiću i Franji Tuđmanu, bivšim predsjednicima Srbije i Hrvatske, za koje nije krio da ih nije volio.
"Jugoslaviji nije bilo spasa. Ko sve nije vodio republike, koliko je tu bilo prstiju mafije, političkog podzemlja, nacionalnih i vjerskih turbulencija. Milošević se grdno naljutio na mene, jer nisam htio da smijenim Ivana Stambolića s mjesta direktora Jumbes banke. I Tuđman se naljutio na mene, jer nisam htio da sarađujem s njegovim, kako sam mu u lice rekao, ustašama", rekao je prije nekoliko godina Marković.
Rođen je 25. novembra 1924. godine u Konjicu. Studirao je u Zagrebu, gdje je 1954. godine na Elektrotehničkom fakultetu i diplomirao. Dugo je radio u kompaniji "Rade Končar" iz Zagreba, najprije kao dizajner, zatim kao šef Odjela za ispitivanje, potom kao pomoćnik direktora te od 1961. do 1984. godine kao generalni direktor. Politikom se počeo baviti 1982. godine. Bio je predsjednik Izvršnog vijeća Socijalističke Republike Hrvatske od 1982 - 1986, predsjednik Predsjedništva Socijalističke Republike Hrvatske od 1986. do 1988, nakon čega je, naredne godine, izabran za prvog čovjeka jugoslovenske izvršne vlasti.
Na jednoj tribini u Beogradu, kada ga je novinar upitao da li bi se njegov program mogao primijeniti danas na bivše jugoslovenske republike, odgovorio je potvrdno, i otvoreno progovorio o procesu globalizacije u svijetu.
"Osnovni sadržaj mog programa vrijedi i danas, barem za prvo razdoblje suočavanja s krizom. Simptomi globalizacije bili su vidljivi već tada i prema mome sudu označili su početak kraja kapitalizma, kakav je dosad postojao. Koji su to simptomi? U svijetu se ubrzano počela povećavati količina novca u opticaju, pa je njegov ukupni iznos toliko narastao da je do danas tri do četiri puta premašio ukupni svjetski društveni proizvod", rekao je Marković. Poznato je da je dobre odnose zadržao sa većinom svojih saradnika iz tadašnjeg Saveza reformskih snaga, sa kojima se bezuspješno pokušao suprotstaviti nacionalistima na izborima 1991. godine. Dobre odnose zadržao je i sa Miloradom Dodikom, predsjednikom RS, s kojim je, daleko od medija koje je uporno i istrajno izbjegavao, često pio kafu kada je dolazio u Banjaluku.
"Volio sam Jugoslaviju"
O svojim osjećanjima prema bivšoj Jugoslaviji, ali i svom iskustvu s novim rukovodećim ljudima u novonastalim državama na prostoru SFRJ, Marković je rekao:
"Volio sam tu državu i osjećao se njenim pripadnikom. Na čelnim pozicijama bili su uglavnom mladići s partijskom biografijom, ali bez dana radnog staža. Pa kako su oni uopšte mogli da obavljaju najviše državničke poslove? Nikako. Tako to ne ide. Moja radna biografija počela je od običnog radnika, a poslije decenija i decenija vrijednog rada i laganog napredovanja, okončao sam je premijerskom foteljom. A kada je na vrhu jedne države, kako god se ona zvala na Balkanu, takva osoba kao što sam opisao, šta onda očekivati od ostalih njenih državljana. Slovenija jeste, recimo, u EU, ali nisam siguran da je istinski integrisana u evropsko društvo. To su dva različita pojma. O ostalima je iluzorno i govoriti. Evropske države i njihova društva su nešto previše ozbiljno za naš sveukupni balkanski mentalitet", rekao je Marković.
Dodik uputio telegram saučešća
Milorad Dodik, predsjednik RS, uputio je telegram saučešća porodici Ante Markovića. U telegramu se ističe da je Marković bio izuzetan privrednik, koji je tokom radnog vijeka uspješno obavljao niz odgovornih funkcija, ali i jedan od rijetkih političara koji je u vremenu političke i ekonomske krize u bivšoj SFRJ ponudio koncept ekonomskih reformi, lišen nacionalističke retorike, koji su građani prihvatili.
"Za pokojnog Antu Markovića vezalo me dugogodišnje poznanstvo, saradnja i bliskost političkih stavova, ali i uzajamno poštovanje i razumijevanje, zbog čega njegova smrt za mene predstavlja i gubitak istinskog prijatelja", navodi se u telegramu saučešća.