ZAGREB - Veliki dio zločina u "Oluji" počinili su demobilisani pripadnici vojske koji nisu skinuli odore, izjavio je juče u Hagu državni tužilac Hrvatske Mladen Bajić u svom svjedočenju na suđenju generalima Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču.
Bajić je prvi svjedok kojeg je nakon ljetne pauze izvela odbrana generala Gotovine. U vrijeme kad je sprovodena "Oluja", sadašnji državni tužilac bio je zamjenik vojnog tužioca za splitsko zborno područje.
U ispitivanju Luke Mišetića, branioca Gotovine, i Gordana Mikuličića, branioca Mladena Markača, Bajić je potvrdio kako vojni tužioci u preduzimanju istraga o zločinima počinjenim nad Srbima nisu bili izloženi pritiscima da "ne procesuiraju Hrvate". Po pravilu, vojni tužioci bili su nadležni za slučajeve samo kada je postojala velika izvjesnost da su počinioci ujedno i pripadnici Hrvatske vojske. U protivnom, a to je bila većinska praksa, slučajevi su ustupani civilnoj policiji i pravosuđu.
U većini slučajeva nije se radilo o pripadnicima HV-a, a česta je bila situacija da je utvrđeno da su eventualni počinitelji, premda uniformirani, zločine počinili u statusu civila, jer su već bili demobilizirani.
Bajić kaže da su počinitelji očito odijevali uniforme, stoga što su se tako mogli lakše probiti do mjesta počinjenja zločina i proći kontrolne punktove. Izričito je potvrdio da u slučaju ubistava srpskih civila u Varivodama i Gošićima niko nije provodio pritisak na vojne tužioce. Oni su, međutim, bili preopterećeni poslom, jer su bili i do pet puta više opterećeni od civilnih tužilaca. To je i razlog što se neki postupci provlače i dalje. Državni tužilac je u svom svjedočenju potvrdio da komandanti nisu imali ovlaštenja da sprovode istrage, već samo da prijave prekršaj.
Bajić je rekao da je lako objasniti zašto se veći dio krivižnih prijava odnosio na pripadnike vojske Republike Srpske Krajine.
"Bio je veliki broj ratnih zarobljenika, a nađeni su potpuni popisi neprijateljskih postrojbi, pa su ti procesi imali prioritet, jer im se sudilo za oružanu pobunu... sve dok nije prihvaćen zakon o općem oprostu", objasnio je Bajić, dodavši da se taj zakon odnosio na vrijeme od avgusta 1990. do avgusta 1996. godine, ali nije davao amnestiju za ratne zločine.
Objasnio je kako se s istragama o zločinima počinjenim nad srpskim civilima jače krenulo tek sredinom dvijehiljaditih, kad je Haško tužilaštvo dostavilo svjedočanstva svjedoka i rodbine ubijenih, te nakon podnošenja zahtjeva državi za odštete. Vojni zapovjednici nisu mogli sprovoditi paralelne istrage, no morali su prijavljivati institucijama, ako su ih imali, saznanja o zločinima i pomagati u istragama. Bajić kaže da ni on niti njegove kolege "nikada nisu bili izloženi bilo čijem pritisku da ne procesuiraju Hrvate".
"Procesuirali smo i zapovjednika iz Vojne policije, pa ako nije mogao spriječiti taj proces, još manje je to mogao učiniti za druge", izjavio je Bajić.
Za Gotovininu odbranu Mladen Bajić je važan svjedok, koji je kao dugogodišnji glavni državni tužilac odlično upoznat s funkcionisanjem hrvatskog pravosudnog sistema, a u vrijeme "Oluje" 1995. bio je na dužnosti zamjenika vojnog tužioca u Splitu. Odgovornost za neprocesuiranje zlodjela za vrijeme i poslije "Oluje" nad srpskim civilima u Krajini jedan je od glavnih krimena što ih Haško tužilaštvo stavlja Gotovini na teret, tvrdeći da je on, kao komandant Zbornog područja Split, imao ovlaštenja nad Vojnom policijom i vojnim sudovima. Odbrana pak to negira, uvjeravajući kako je Gotovina bio operativni vojni komandant, koji nije mogao reagovati na svaki incident daleko iza prvih linija, jer su za njih bile odgovorne civilna i Vojna policija.
Bajićevo svjedočenje zanimljivo je i zbog činjenice da je upravo Bajić svih ovih godina bio jedan od glavnih oslonaca Haškoga suda u Hrvatskoj, pa i onda kada se radilo o najtežim i najzahtjevnijim pitanjima, kao što je, na primjer, bilo hapšenje Gotovine 2005. godine. Dakle, riječ je o svjedoku s velikim iskustvom, čiju vjerodostojnost Tužilaštvo neće lako ugroziti.
Gotovinina odbrana bi do 11. septembra trebalo da završi s izvođenjem svjedoka. Za četiri najavljena svjedoka odbrani će biti potrebna 64 sata, odnosno 18 radnih dana. Potom slijedi Čermakova odbrana, koja će prvog svjedoka izvesti 17. septembra.