Gradovi

Asocijacija arhitekata u BiH: Prostor se tretira kao politički plijen

Asocijacija arhitekata u BiH: Prostor se tretira kao politički plijen
Foto: Pixabay | Asocijacija arhitekata u BiH: Prostor se tretira kao politički plijen

SARAJEVO - Prostor se u praksi nerijetko tretira kao politički plijen, a ključne odluke donose se netransparentno, pod uticajem političkih i pojedinačnih investicijskih interesa i često u suprotnosti s javnim interesom. Arhitektura i urbanizam ne smiju biti u službi političkih partija, upozorili su iz Asocijacije arhitekata u Bosni i Hercegovini (AABiH).

Urbanistički razvoj Sarajeva u posljednjoj deceniji dominantno je podređen tržišnoj logici i kratkoročnoj investicionoj isplativosti, dodaju oni, ocjenjujući da ovakav pristup dovodi do opšteg pada kvaliteta izgrađenog prostora i žrtvovanja javnog interesa.

U osvrtu na aktuelne trendove novogradnje koji mijenjaju siluetu glavnog grada BiH, iz ove strukovne organizacije ističu da se grad sve više razvija kao zbir pojedinačnih parcela umjesto kao funkcionalno povezana cjelina, dok je uticaj struke na donošenje ključnih odluka sveden na minimum.

"Problem nije samo u estetskom dometu pojedinačnih građevina, nego, prije svega, u izostanku cjelovite urbanističke vizije. Sarajevo dobija nove volumene, visinske akcente i velike stambeno-poslovne komplekse, ali bez odgovornog odnosa prema postojećem urbanom tkivu, topografiji, silueti grada i javnom prostoru. Kvalitetna arhitektonska ostvarenja postoje, ali su izrazito rijetka i ne mogu nadoknaditi opšti pad kvaliteta izgrađenog prostora. Takav ambijent nije dostojan Sarajeva kao glavnog grada", naveli su iz AABiH.

Pročitajte još:

Sarajevo gubi zelene površine i tradicionalni identitet

Ključni uzrok ovakvog stanja arhitekte vide u društveno-političkom sistemu koji ne osigurava dosljednu primjenu zakona i planskih dokumenata, pri čemu fragmentiranost administracije zamagljuje odgovornost i otvara prostor za političke i investicijske pritiske.

Prilikom planiranja novih stambeno-poslovnih kompleksa, naglašavaju oni, najprije se definišu maksimalni građevinski kapaciteti, dok zelene površine, parkovi, igrališta i pješačke komunikacije ostaju u drugom planu, a njihova realizacija često izostane i kada su predviđeni regulacionim planovima zbog neefikasnog inspekcijskog nadzora.

"U velikom broju slučajeva javni prostor postaje posljedica, a ne polazište planiranja. Javni prostor mora biti prepoznat kao osnovna urbana infrastruktura, a ne kao ostatak građevinske parcele ili potencijal za novu investiciju", istakli su iz AABiH, dodajući da nebriga institucija, ali i niska kultura korištenja zajedničkog dobra od strane građana, dodatno doprinose propadanju postojećih trgova i šetališta.

Dodatni problem predstavlja činjenica da javni arhitektonsko-urbanistički konkursi za ključne gradske lokalitete i dalje nisu postali redovna praksa, već se projektantski poslovi nerijetko dodjeljuju putem tendera ili direktnog ugovaranja bez stvarne konkurencije ideja.

Govoreći o ulozi struke prilikom čestih parcijalnih izmjena regulacionih planova, iz AABiH ocjenjuju da je uticaj arhitekata i urbanista izrazito nedovoljan te da dio profesije snosi vlastitu odgovornost, jer prihvata ulogu izvršilaca političkih odluka umjesto da čuva profesionalni integritet.

Kao hitne korake za zaustavljanje dalje degradacije gradova, naglašavajući da isti sistemski problemi muče i Banjaluku, Mostar i Tuzlu, arhitekte navode uspostavljanje vladavine zakona, donošenje zakona o regulisanju arhitektonske profesije na državnom nivou, obavezno raspisivanje javnih konkursa te kreiranje jedinstvenih digitalnih baza podataka o prostoru.

 

Najčitanije