GRADIŠKA - Šareni konj rase poni upregnut u maštovito ukrašena kola, ofarbana u zeleno, sa dva sjedala i mladićem koji upravlja ovom zapregom, često se mogu sresti na cesti u Kruškiku, prigradskom naselju Gradiške.
Ko su Srđan i Šarac?
- Srđan Malić (24) radi kao vozač viljuškara
- U slobodno vrijeme vozi zapregu sa ponijem Šarcem
- Zaprežna kola pravio je godinu dana
- Za izradu je koristio dijelove starih vozila
- Ima četiri konja, a Šarca je kupio u Laktašima
Kreću se sporo, polagano, ali nikome ne smetaju. Vozači putničkih vozila strpljivo čekaju priliku da ih prestignu. Zagledaju, čude se.
"Mnogi, kada se sa mnom uporede, spuštaju stakla i fotografišu. Djeca se posebno raduju", priča nam Srđan Malić (24) po profesiji vozač viljuškara u "Jelšingradu", a u slobodno vrijeme kočijaš.
Kako Srđan i Šarac privlače pažnju vozača u Gradišci?
Kada dođe s posla, upreže svoga Šarca, stavlja na njega uglancanu ormu sa kićankom od crvenog pletiva, kači svojeručno napravljena mala kola, koja priliče malom konju, i kreće.
"Šta kažu vozači kada moraju pričekati da prestignu tvoju zapregu? Nerviraju li se", pitamo Srđana.
"Ma, ne, svi gledaju. Odmahuju, pozdravljaju... Niko se ne uzbuđuje, ne smeta njima što se krećemo 20 kilometara na sat, ponekad sporije od pješaka. Djeca su ushićena, radije bi izašla iz automobila i sa mnom se vozila u ovim kolicima, nego sa roditeljima u brzim automobilima."
Kako je Šarac postao Srđanov omiljeni saputnik?
Srđan hvali svoga konja, rase poni, malog ljepotana.
"Šarenog konja, koji je naučen da vuče kola, kupio sam u Laktašima, prije pola godine. On je veoma poslušan, ne plaši se vozila na cesti, pouzdan je... Držim kajas i pletenu kandžiju, kao dio folklora."
"Znaju li mladi šta je kajas, kandžija, dizgina, uzda", provjeravamo znanje o konjskoj opremi ovog zaljubljenika u starine i narodnu tradiciju, kojeg smo zaustavili pored puta. Pitamo, a on strpljivo odgovara.
"Kajasi su dvije dugačke trake od kože vezane za dizgine na konjskoj opremi, na dvije strane, pomoću kojih se, potezanjem na jednu ili drugu stranu, upravlja. Kandžija, u donjem dijelu štap od drveta nadograđen bičem od kože, služi kao korektivni faktor, za konje koji nisu poslušni", objasnio nam je Srđan, koristeći stare i nove izraze, da bismo ga bolje i lakše razumjeli.
Od čega je Srđan napravio neobična zaprežna kola?
On od djetinjstva voli konje. Ima ih ukupno četiri. Sam je i kola napravio, primjerena konju i njegovoj snazi.
"Gume su od traktorske kosilice, felge od tačaka ili građevinskih kolica, sjedala od rashodovanog automobila jugo, ukrase sam pronašao na otpadu... Godinu sam potrošio praveći kolica, po svojoj želji i po mjeri konja Šarca", pričao nam je Srđan Malić dok su pored nas promicali znatiželjni vozači.
"Krećite, šta čekate, zaspaće konj", povika neki vozač, i dade gas.
"Ništa ne brinite, imamo intervju", šaljivo odgovori Srđan poznaniku koji nas je primijetio na makadamskom proširenju, pored puta.
Koliko su koštali poni Šarac i njegova kola?
"Koliko su koštala kola, koliko konj", pitamo Srđana, koji nam ljubazno odgovara.
"Mali konj i mala kola koštaju jednako kao veliki konj i velika kola, možda i više. Ali, ljubav i zadovoljstvo nemaju cijenu. Zato nisam bilježio koliko sam potrošio. U kola sam ugradio najviše ljubavi."
Zašto je jedno mjesto u Srđanovoj zaprezi još prazno?
Pored ovog mladog zaljubljenika u konje i zaprege, jedno mjesto u kolima je prazno. Na to smo mu ukazali, jasno asocirajući na ženidbu.
"Teško je sresti, upoznati djevojku koja bi sjela ovdje, pored mene. Neće one u zaprežan kola, u štalu, u njivu. Više vole luksuzniji život, sa manje seoskog posla. A možda i griješim, ne znam ni sam. Pokazaće vrijeme", zaključio je naš sagovornik.
Više nije bilo smisla da ga propitujemo, već je bilo vrijeme za povratak kući poslije vožnje i čestog zastajkivanja.
Malo šareno konjče očigledno se umorilo, ogladnjelo, a ni kočijašu više nije bilo do vožnje.