BANJALUKA - Stanari barake u naselju Starčevica, smještene unutar Rebrovačog groblja, žive u neljudskim uslovima.
Naime, život u baraci, odnosno koncentracionom logoru, kako je nazivaju stanari, veoma je rizičan - iz dana u dan strepe od požara i urušavanja krova.
"Baraka je stara 50 godina i nikada nije opravljana. Krov je toliko truo da je opasno po život da ga sami promijenimo. Dimnjaci su dotrajali, samo jedna varnica neka padne sve će se pretvoriti u pepeo", priča Mitar Maksimović, jedan od stanara i predsjednik Kućnog savjeta, naglašavajući da je strahovito gdje se žene i djeca kupaju, poredeći da ni u Sudanu i Nigeriji ne postoji tako nešto.
Ističe da dvije porodice zbog dimnjaka ne smiju da lože vatru, već se griju na struju, koju im, opet, nerijetko isključuju, jer nemaju novca da je plate.
"Nama ne treba, kako kažu vlasti, 200.000 maraka, tražimo samo 20.000 maraka da zamijenimo krov i obezbijedimo koliko-toliko život za članove 22 porodice, ali oni to nemaju", pojašnjava Maksimović, dodajući da su dovedeni u takvu situaciju da noćima stražare kako ih iz sna ne bi prenuo požar. Ističe da od nadležnih, godinama unazad, dobijaju samo obećanja.
"Sve je divno i krasno pred izbore, kada treba glasati za njih, čim se oni završe svima vidimo samo leđa, niko neće da čuje za nas", dodaje on.
Sa njim se složio i Nedeljko Nedić, takođe stanar barake, koji kaže da im je dolazila Građevinska inspekcija koja je trebalo da pošalje vještaka. Međutim, dodaje on, nastao je problem jer on mora biti nezavisan, a grad nema novca da ga plati.
"Pisali smo predsjedniku RS, koji je rekao da se obratimo gradonačelniku, koji nam uvijek istom rečenicom odgovara: "Sve je uredu, obnova je u toku". Gdje su naši stanovi koje je 'Incel' prenio na Vladu RS?! Nema ih, jer su sebi uzeli, a nas poslali u ovaj logor", priča Nedić.
Stanarka Brankica Makivić kaže da je krajnje nehumano da petočlana porodica stanuje u 18 metara kvadratnih.
"Suprug je sezonski radnik, kakvo je vrijeme tako i radi, jedva školujemo djecu. Stan je pun vlage, nema uslova za učenje, ali snalazimo se nekako jer moramo", priča ona.
Branislav Vučić, predsjednik Savjeta MZ Starčevica, kazao je da za ovu baraku nadležni prebacuju odgovornost jedni na druge.
"Obraćali smo se 'Incelu', Pravoslavnoj crkvi i gradu, ali niko od njih ne želi da snosi odgovornost za ove ljude", kazao je on dodajući da je ovaj period za život u baraci najgori do sada, jer im je led pokrio popucale krovove i pitanje je dana kada će se sve srušiti.
On navodi da Savjet nema potrebnih 30.000 maraka za rekonstrukciju krova, ali da će se i dalje obraćati nadležnima za pomoć.
Iz Administrativne službe kažu da nisu nadležni za ovu baraku, jer, kako pojašnjavaju, zemlja pripada Pravoslavnoj crkvi, a objekat "Incelu", odakle su, međutim, u više navrata izbjegli odgovor na pitanje ko će se i kad pozabaviti problemima ovih ljudi.
Leševi ispred vrata
Život u baraci je težak i za djecu koja skoro svakodnevno gledaju sahrane, jer se ovaj objekat nalazi unutar groblja.
"Djeca, kada izađu iz barake, gledaju na desetine spomenika, te porodice koje nad svojim najmilijima naricaju. Kada je prenos leša, ostave ga ovdje ispred vrata barake, bacaju flaše, znaju nekada ljeti i da pale svijeće ispred ulaza", pojasnila je stanarka Brankica Makivić, dodajući da radnici koji održavaju groblje vodu iz grobnica ispumpavaju na prostor gdje se djeca igraju.