BANJALUKA - Da Banjaluka jeste i dalje trusno tlo govore česti potresi koji budu registrovani u seizmološkim stanicama.
Izjavila je to danas seizmolog Snježana Cvjić-Amulić, načelnica Odjeljenja za seizmologiju u Republičkom hidrometeorološkom zavodu, a povodom 42 godine od razornog zemljotresa koji je pogodio Banjaluku, kada je poginulo 15 osoba, a više hiljada povrijeđeno.
"Od Nove godine građani Banjaluke su mogli da osjete dva zemljotresa, u martu i aprilu, to su zapravo jači zemljotresi, svi ostali nemaju jak intenzitet, tako da se ne mogu ni osjetiti", pojasnila je Cvjić-Amulićeva.
Ona naglašava da zemljotresi ne mogu biti predviđeni, jer da mogu bile bi izbjegnute materijalne i ljudske žrtve.
U jutro 27. oktobra 1969. godine grad Banjaluka je u potpunosti bio devastiran od udara jačine osam stepeni po Merkaliju, odnosno šest stepeni po Rihteru. Zemljotres je počeo neuobičajeno jakim udarom u noći 27. oktobra u 2.55, a podrhtavanje se nastavilo do 8.53 časova kada je "vrijeme za Banjuluku stalo".
Od Nove godine građani Banjaluke su mogli da osjete dva zemljotresa, u martu i aprilu
Ovaj potres je najjači koji se desio na teritoriji BiH, a ostavio je katastrofalne posljedice u 15 krajiških opština, uključujući ljudske žrtve i ogromnu materijalnu štetu. Zemljotresa se prisjeća Slavko Podgorelec, ugledni banjalučki novinar, publicista i urednik Radija RS. "Bila je nedjelja 26. oktobra kada se osjetio prvi udar, prekrasan dan, hodali smo u džemperima. U to vrijeme sam išao u gimnaziju, a po nekakvoj, da li božjoj koincidenciji, dan ranije je organizovano davanje krvi. Mene je taj potres zadesio na Mejdanu. Bio sam u kupatilu, najljepšem mogućem mjestu. Bilo je to nakon ručka, majka je letjela s jedne na drugu stranu hodnika, koliko je to bilo jako. Trajalo je koju desetinu sekunde i bilo je užasno za one koji su to preživjeli", priča Podgorelac.
On se sjeća da je tu hladnu oktobarsku noć sa svojim prijateljima proveo na Mejdanu na jednom mjestu više plaže Zelenac kod kuće Omerbegvića, gdje su uz dozvolu vlasnika naložili veliku vatru i grijali se.
"Ujutru sam stigao kući. Mi smo u to vrijeme imali mačka, bio sam gladan i počeo da jedem. Taj mačak je u jednom momentu počeo da juri kao bez glave. Rekao sam majci da baca jogi madrace vani. Izašli smo vani, nakon 15 minuta udario je taj strašni zemljotres. Nikad neću zaboraviti kako sam jurio prema gradu, preko Gradskog mosta", priča Podgorelec.
On se prisjeća kako mu je jedna misao u glavi u tom momentu bila: "Ako je Ferhadija pukla, onda je grad u haosu".
"Upravo to mi se ukazalo, Ferhadija je pukla na nivou balkona. Grad je bio obavijen oblakom prašine, a nekih sat vremena vladali su haos i panika. Tada je istočni dio zgrade 'Titanik' uništen. Radovi na spasavanju su trajali dugo", naveo je Podgorelac.