DOBOJ - Bivši policajac Sreten Aleksić (43) iz Doboja, koji je prije dvije godine napustio posao u uniformi danas je uspješan drvodjelja koji od otpadnog drveta izrađuje zanimljive komade namještaja.
On na njivama koje niko ne obrađuje i na šljunkarama sam pronalazi potreban repromaterijal koji zatim ručno obrađuje kod kuće.
"Materijal je teško obrađivati zato što sve radim ručno, nožem ogulim da bi ostala šara. Ako se brusilicom ili nečim drugim obrađuje, ostane samo bijelo drvo, tako da se mora sve ručno raditi i sve pojedinačno, jer nema ovdje šablona, sve su različiti proizvodi", priča Aleksić.
On ističe da na komadu drveta koji u njegovim rukama postaje sto, stolica ili krevet vrši malo intervencija, a najmanje to čini mašinama.
"Vjerovali ili ne ovo su sve hobi mašine. Meni ni kada bih imao dihtericu, ne bi ništa značilo, jer ne volim kada je bilo šta po mjerama. Sve ostaje onako kako i dođe, samo ravnam površine toliko da se ne može prosuti šoljica kafe", navodi Aleksić koji nije zažalio što je promijenio profesiju.
Korijen stabla šljive, koji mu služi kao postolje za sto, najmanje obrađuje, jer prilikom vađenja iz zemlje, što može trajati satima, nastoji da sačuva sve dijelove i što prirodniji izgled.
"Dva korijena sam osam sati vadio, suva je zemlja, nema kiše u kamenu. Tri do četiri sata su potrebna za vađenje jednog korijena, da ne bude oštećen. Oblice nalazim na njivama koje su zarasle, sa rođakom za dva dana nasiječem toliko da može materijala biti za godinu. Topole su malo teže, treba ih sušiti da ne pucaju, a sušim ih sve prirodno, ništa nije u sušarama", objašnjava Aleksić.
Ukoliko nakon obrade komad drveta ne dobije oblik koji je želio, revnosni drvodjelja ga ne baca, nego ga iskoristi za ogrev, a kada ideje, obično naveče počnu da se roje, s nestrpljenjem čeka jutro da bi ih vrijednim rukama pretvorio u interesantne oblike od drveta.
"Nekada radim 16 sati dnevno, a ako se praznuje svetitelj, onda ne radim. Ustajem u šest ujutro, radim do 12 sati, odmorim sat, dva, pa onda radim do sedam, osam uveče, ali nije to umor, iz ljubavi radim ovo jer nikada nije isto. Meni nijedan dan nije isti, jedino kada se radi farbanje, a za sve ostalo nijedan dan nije isti", kaže Aleksić.
Svoje stolice, stolove, krevete i druge komade namještaja presvlači kožom od teleta, jagnjeta ili jareta, što im daje poseban izgled.
Period kada ljudi više pažnje poklanjaju predmetima od vještačkih materijala, nada se Aleksić polako prolazi, a interesovanje za predmete od drveta, pa bilo ono i otpadno, će se povećati, jer je, ako ništa drugo, zdravije i prirodnije od bilo čega drugog.