U trebinjsko selo Zagora, dvadesetak kilometara udaljenom od grada, konačno je stigao asfalt nakon što je u više navrata, i u bivšoj državi, popravljan, proširivan i asfaltiran samo na pojedinim dionicama.
Cjelokupan projekat, ne samo rekonstrukcije puta koji vodi do seoskog groblja, već i kakav – takav makadamski prilaz ostalim zaseocima i selima koja gravitiraju Zagori, započeo je nekadašnji gradonačelnik Trebinja Dobroslav Ćuk, da bi nakon njegovog mandata radovi stali i nastavio ih Luka Petrović u vrijeme kada je on bio na čelu Trebinja, a onda je cjelokupan posao dovršio novi gradonačelnik Mirko Ćurić.
Svima njima je danas u Zagori, gdje su mještani, u čast nove veze sa svijetom, organizovali veliko narodno veselje, predsjednik seoskog Crkvenog odbora Rajko Tanasijević uručio zahvalnice za sve ono što su učinili za ovaj kraj.
„Ja sam još prije oko deceniju ipo obećao da će se ovo desiti i tada smo, uz ambicije da sve asfaltiramo, doveli makadamski put do sela koja ni to nisu imala, poput Dolova, Turice, pa sve do pod same vrhove planine Bjelasnice, da bi nakon mene Luka Petrović asfaltirao dobar dio do seoskog groblja i nekadašnje škole, a evo dočekasmo da Mirko Ćurić dovrši ono što je započeto, iako smo sigurni da ovo nije sve i da slijede još neke manje dionice koje će se ovih dana dovršiti“, istakao je Ćuk.
Luka Petrović je potvrdio da će, s obzirom da su mašine još na putu, i taj dio biti završen, jer najveći dio mještana upravo u ovom dijelu sela ima i svoje oranice koje obrađuju dolazeći vikendom, čak i oni iz najudaljenijih zaselaka, a velika većina koja živi u Trebinju ovdje ima svoje spomenike i obilazi grobove svojih najmilijih.
„Mi smo, upravo svjesni te činjenice, odlučili da barem ovaj dio asfaltiramo, kako bi se lakše ispunjavale one osnovne ljudske norme, a to je poštovanje naših predaka, ali je sreća da se i dobar dio njih, nakon penzionisanja, sve više vraća svojim ognjištima, pa su nam njive ponovo zazelenjele, ne od trave, već od uzgoja voća i povrća, a to mene, kao nekadašnjeg mještanina ovog sela, posebno raduje“, kaže Petrović.
On je istakao da mu je naročito drago bilo što su apeli da se radi zemlja, koje su i gradske vlasti i on sam upućivali u vremenu korona zatvaranja, urodili plodom, te da je tada veliki broj onih koji se nisu smjeli kretati u gradu, naročito penzioneri, izašao na selo i ponovo uzorao svoje napuštane njive.
„I to nam je bio jedan od podstreka da dovršimo ne samo ovaj, već i mnoge druge projekte značajne za sva naša sela, za čije domaćine obezbjeđujemo konstantne podsticaje, a ono što nam je možda i najdraže jeste činjenica da su se mještani Zagore danas radovali kao nikada. Vidjele su se i suze, naročito kod onih starih domaćina, koji nisu vjerovali da će dočekati ovako nešto, a dočekali su, pa sigurno da će biti i negativnih komentara, možda i iz grada, ali im mi poručujemo da smo svi mi iz ovih sela i da ne smijemo zaboraviti na svoje očeve, đedove i prađedove, ali ne smijemo ni njihovo nasljeđe ne smijemo prepustiti korovu i zubu vremena“, kazao je Ćurić.
„Šta god da kažu ti zlobni jezici ja im mogu poručiti da slobodno dođu kod nas i da se uvjere da smo mi dobri domaćini koji obrađuju svoju đedovinu, da ćemo ovim asfaltom moći obezbijediti i ogrev iz sopstvenih šuma, a počastićemo i sve njih – samo neka nam dođu otvorenog srca i sa dobrim namjerama kakve mi imamo“, kaže mještanin Božo Savović koji, iako se kreće uz pomoć štake, i dalje dolazi iz Trebinja da obrađuje svoju đedovinu.
Narodno veselje u Zagori, u krošnji stoljetnih oraha pored nekadašnje škole, trajalo je do večernjih časova, do kada su se, uz pečenog vola i jaganjaca sa ražnja, uz domaći krompir i paradajz, ali i pokoju rakiju i pivo, mještani i njihovi gosti častili i veselili do večernjih sati, a uveseljavale su iz i izvorne pjevačke grupe i guslari iz cijele Hercegovine, tamburaši i narodni pjevači...
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
