TREBINJE - Veoma je važno raditi na promjeni svijesti građana o značaju doniranja organa i spasavanju ljudskih života, zaključeno je na završnoj konferenciji u okviru projekta "Put do života - unapređenje znanja i stavova o donorstvu organa", koju je u Trebinju organizovalo ovdašnje Udruženje "Međunarodni centar za promociju ljudskih prava".
Na konferenciji su predstavljeni rezultati istraživanja o znanju i stavovima građana o donorstvu organa, analiza stanja u ovoj oblasti, a date su i preporuke koje bi mogle da dovedu do unapređenja sistema donorstva organa i transplantacijske medicine u Republici Srpskoj, gdje je, kako je rečeno, građanstvo nedovoljno upoznato sa ovom temom.
"O ovoj temi se nedovoljno govori, a istovremeno smo svjesni da nijedan zakon, nijedna zdravstvena ustanova i nijedna pojedinačna inicijativa ne mogu da postignu puni efekat ako građani nemaju dovoljno informacija, ako postoje predrasude, ili nedoumice, ili ako izostane međusobno povjerenje između zdravstvenog sistema, institucija i društva u cjelini", kazala je Aleksandra Vuković, predsjednica Udruženja "Međunarodni centar za promociju ljudskih prava".
Zbog toga, kako dodaje, njihov cilj upravo je taj da doprinesu podizanju svijesti, da unaprijede znanja građana i otvore prostor za argumentovan razgovor, zasnovan na činjenicama, etičkim principima i primjerima dobre prakse.
Sa druge su strane njihova istraživanja pokazala da postoji spremnost građana da razgovaraju o donorstvu organa, ali da postoji i potreba za kontinuiranim informisanjem, edukacijom i jačanjem institucionalnih kapaciteta.
"Svega 40 odsto građana smatra da postoji zakonska regulativa o ovoj oblasti, jer je istraživanje pokazalo da je od 300 ispitanika njih 23 odsto spremno da donira organe, 26 odsto nije, a 51 odsto nije sigurno da li su spremni za to, dok je veoma mali broj ispitanika o donorstvu organa razgovarao sa članovima porodice, svega 18 odsto, dok ostali nisu ni vodili takve razgovore", kazala je Vukovićeva, navodeći i podatak da su na pitanje da li bi podržali odluku člana porodice da bude donor - 35 odsto reklo da bi, 20 odsto da ne bi, dok 45 odsto nije sigurno.
"Na pitanje da li bi odobrili da organi preminulog člana porodice budu donirani, 21 odsto bi dalo pristanak, isto toliko njih ne bi, a 58 odsto nije sigurno", navela je ona, dodavši da većina ispitanika ima strah od zloupotrebe donorstva organa.
Budući da je poseban dio konferencije bio posvećen diskusiji o religijskim aspektima donorstva organa i značaju uloge vjerskih zajednica u razvijanju svijesti o donorstvu, čuo se i stav Crkve po ovom pitanju, koji je vrlo pozitivan.
Ipak, ostaje i potreba da se postojeći normativni okvir u Republici Srpskoj uskladi sa standardima Evropske unije, a brojna rješenja koja su predviđena i u važećem zakonu nisu implementirana u praksi, što je poseban problem, jer ne postoji ni koordinacioni centar i brojne norme su u koliziji.
Pored kvalitetnog normativnog okvira, mora da postoji razvijena svijest stanovništva o donorstvu organa, ali se pozitivni rezultati očekuju već krajem godine, kada se očekuju i prve transplantacije i već je osnovan Zavod za dijalizu i transplantaciju.
Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske ima zaključene ugovore sa dvije klinike u Bjelorusiji, gdje se radi transplantacija i do sada je obavljeno oko 50takvih zahvata.
Za sada u Republici Srpskoj, jedinoj u regionu, ne postoji registar pacijenata kojima je potrebna transplantacija organa ili tkiva, kao ni jedinstvena lista donora, pa Vukovićeva dodaje da bi trebalo da preuzmemo primjere dobre prakse kada je donorstvo organa u pitanju od Federacije BiH i Hrvatske, u kojoj gotovo da ne postoje liste čekanja.
Projekat "Put do života - unapređenje znanja i stavova o donorstvu organa" finansijski je podržan od Ministarstva za civilne poslove Bosne i Hercegovine.
