FOČA-USTIKOLINA - Sedamdesetdvogodišnji Hadžan Džano iz Foče-Ustikoline najstariji je pčelar u ovoj opštini Bosanskopodrinjskog kantona u FBiH, a iako je postao alergičan na ujed pčele, to ga nije spriječilo da se nastavi baviti pčelarstvom.
On danas ima 20 košnica, a poznat je u svom kraju i šire po kvalitetnom medu.
"Fino je u penzionerskim godinama baviti se pčelarstvom, a da nisam tako alergičan na to, ja bih ih držao i više, takvu volju imam prema njima. Čak pričam s pčelama, a oko njih vazda ima posla. Dok sam živ, nek' imam koju košnicu da se zabavljam radi ovih penzionerskih dana", kaže nam Hadžan.
Pčelarstvom se bavi od 1997. godine, kada je, kako navodi, u svojoj šumi našao dva roja pčela u hrastovom panju.
"Nisam bio osjetljiv dvije-tri godine na ujed pčele. Najedanput sam postao alergičan. To je bilo 1999. godine, morao sam odmah u bolnicu, pritisli me svrbež i gušenje, nije bilo lako. Volim pčele i pčelarstvo, a alergičan sam postao", prisjeća se Hadžan.
Tada mu je, ističe, doktor savjetovao da se zbog osjetljivosti na pčelinji otrov prestane baviti ovom djelatnošću.
"Kad sam bio u bolnici, doktor mi rekao da ja odlučim, ali mi je savjetovao da dignem ruke od pčelarstva. Ja mu odgovorim da ne mogu, ako je sudbina da me baš ujede, i nek' umrem. Upozorio me da se moram čuvati, da uzimam tablete, da se ne smijem igrati s takvim stvarima", priča Hadžan.
Od tada, dodaje, prije svakog posla u pčelinjaku obavezno popije tabletu protiv alergije.
"Ljubav prema pčelama me i dalje vodi, ne mogu da se rastanem s njima. Nemam straha kad im prilazim. Kad popijem šumeću tabletu i onu protiv alergije, onda smijem da radim i ako me ujede nije mi ništa. Ma neće mene alergija spriječiti u druženju s pčelama", kaže smjelo ovaj starac.
Iako nije uvijek zadovoljan prinosima meda, pčele ne seli nigdje sa svog imanja u naselju Mahala.
"Nekad naleti godina pa bude dobro, a nekad bogami i slabo. Prošla godina je bila najslabija. Nemam nekad računa uopšte, ali imam volju da držim pčele", naglašava Hadžan.
Ove godine je, ističe, od 20 košnica proizveo skoro 100 kilograma meda, koji će se uglavnom naći na trpezi njegove porodice.
"Imam četiri brata i jednu sestru, dva sina, kćerku, prijatelja i četvero unučadi. Onda se to podijeli. Ja mnogo i ne prodajem, a ako koja kila bude viška, proda se zainteresovanim kupcima. Pravog meda na tržištu je vrlo malo, a veoma važan sastojak je svakako ljubav prema pčelarstvu", kaže Hadžan.