TREBINJE - Brankovića kula u Trebinju iz 14. vijeka najstarija je stambena građevina u ovom dijelu Hercegovine, ali je još nejasan njen kompletni status i prijeti joj propadanje.
Nadležni u Muzeju Hercegovine u Trebinju su potvrdili da je kula djelimično zaštićena, u smislu da je pod zaštitom nadležnih institucija Republike Srpske, ali nije evidentirana kao nacionalni spomenik Komisije za očuvanje nacionalnih dobara Bosne i Hercegovine.
"Evidentno je da je kula najstariji objekat u kojem se stanovalo i da je iz 14. vijeka, što, izgleda, nije dovoljan razlog da se ona, ne samo deklarativno, već i stvarno zaštiti, jer se urušava, budući da nije fizički zaštićena i da je na privatnom zemljištu, na koje, na kraju krajeva, imaju slobodan pristup svi oni kojima to vlasnici zemljišta dozvole", kaže za "Nezavisne" arheolog Đorđe Odavić.
U Zavodu za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske nam je potvrđeno da se objekat nalazi u evidenciji Zavoda, na osnovu fragmentarnih spiskova iz nekadašnjeg registra zaštićenih dobara, kao i uvida Zavoda prilikom terenskih istraživanja, pa se smatra zaštićenim.
"Određeno je da sva kulturna dobra stavljena pod zaštitu po ranijim propisima ostaju zaštićena dok, u skladu s novim, ne budu ponovo evidentirana i vrednovana, a što je proces koji je u toku, ne samo za Brankovića kulu, već i za mnoga druga dobra", navedeno je u obrazloženju, uz objašnjenje da bi srednjevjekovna kula, i da nije evidentirana, imala određeni status s obzirom na njen posebni značaj.
Od Komisije za očuvanje nacionalnih dobara BiH dobili smo potvrdu da Brankovića kula nije zavedena na listi peticija ni na privremenoj listi nacionalnih spomenika.
To nije nemoguće postići, jer, kako navode, postupak da se neko dobro proglasi nacionalnim spomenikom može izvršiti svako pravno i fizičko lice podnošenjem peticije ovoj komisiji i za pokretna i za nepokretna dobra.
"Prijedlog za proglašenje obavezno treba da sadrži sve relevantne informacije o dobru, uključujući i tačnu lokaciju dobra, trenutnog vlasnika i stanje, troškove i izvor finansijskih sredstava za sve potrebne popravke na dobru, te svaku poznatu predloženu upotrebu i osnovu za proglašenje nacionalnim spomenikom", navodi se u dopisu Komisije.
Ostaju, ipak, neriješena pitanja stvarne, materijalne zaštite objekta od daljeg propadanja, gdje je, kako su saopštili iz Zavoda RS, situacija dosta složena, jer mjere tehničke zaštite zahtijevaju, osim sprovođenja istraživanja i sačinjavanja odgovarajuće projektne dokumentacije, značajna finansijska sredstva.
U Zavodu kažu da tolikim sredstvima ne raspolažu, a to što je objekat na privatnom zemljištu ne mora obavezno predstavljati problem, jer, kako navode, zaštićenih dobara ima i u privatnom i u vlasništvu Republike Srpske.
Oni navode da ograđivanje i postavljanje natpisa o zabrani penjanja na kulu, što bi svakako bilo poželjno, nije neizvodljivo i bez promjene vlasništva nad zemljištem, ali, nažalost, ni do sada na bilo kojem drugom objektu takvi natpisi nikoga nisu sprečavali da se i dalje penje po ovakvim objektima, da ih urušava, a nerijetko se dešavalo da se s njih i kamenje nosi.
Kulu sagradio vojvoda Mladen
Pretpostavlja se da je Brankovića kulu oko 1323. godine sagradio vojvoda Mladen Mladenović, rodonačelnik srpske dinastije Brankovića, koji je bio oblasni gospodar Trebinja i Dračevice za vrijeme kralja Stefana Dečanskog, a naslijedio ga je sin Branko, koji je upravljao ovim krajem sve do namještenja u Ohrid.
Iako neki smatraju da je Brankovića kula pripadala i Vuku Brankoviću, kojem se pripisuje izdaja na Kosovu, druga tumačenja govore da to nije taj Vuk Branković.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.