GACKO, KONJIC - Srbi iz Konjica, koji su tokom proteklog rata izbjegli na prostor istočne Hercegovine, obilježili su u Gacku i Konjicu Dan stradanja Srba iz ovog hercegovačkog grada.
Nekolicina konjičkih Srba se, uprkos virusu korona, okupila u Gacku ispred centralnog spomen-obilježja s imenima 383 srpske žrtve stradale na području Konjica u Odbrambeno-otadžbinskom ratu, gdje je pomen služio paroh gatački, otac Veljko Kovač.
Istovremeno je u Konjicu protojerej Milan Bužanin, koji se nedavno izliječio od kovida-19, služio molitvu i održao pomen ispred Crkve Svetog Vasilija Velikog, gdje je pala prva srpska žrtva ovoga kraja, crkvenjak Đorđo Magazin.
"Mi nikad nećemo odustati od tradicije da obilježavamo Dan stradanja naših sunarodnika, pa smo tako uradili i ove godine, mada u mnogo manjem broju i dosta skromnije nego ranijih godina. To je naš sveti zavjet koji smo dali i njihovim sjenima i svim našim potomcima", kaže predsjednik Udruženja Konjičana Zoran Pologoš.
Podsjetivši da je 2. maj uzet kao Dan stradanja Konjičana, jer je tog datuma 1992. godine ispred Crkve Svetog Vasilija Velikog u Konjicu ubijen Đorđo Magazin, Pologoš, koji je u proteklom ratu ostao invalid bez noge, istakao je da su konjički Srbi dvostruki stradalnici.
"Mi smo dvostruki stradalnici jer smo najprije stradali u ratu - sa 383 nevine žrtve, ali i u miru, raselivši se svagdje po svijetu. Samo je nekolicina nas ostala u Hercegovini, bliže starom zavičaju", istakao je Pologoš.
On napominje da je samo u Bradnici, kod Konjica, ubijeno 88 ljudi, ali je veliki broj, osim sela, stradao i u konjičkim logorima "Čelebići" i "Musala", za šta je vrlo malo zločinaca procesuirano, što je i najveći žal njihovih potomaka i svih onih koji su preživjeli protekli rat.
Pologoš zatim s velikom gorčinom navodi i činjenicu da su Srbi herojski odbranili srpske dijelove opštine Konjic, ali su Dejtonskim mirovnim sporazumom dati Federaciji BiH, nipodaštavajući, kako je rekao, sve 383 srpske žrtve s ovog prostora.
"Koliko god se to tako činilo, oni nisu pali uzalud, jer mi koji ih nosimo u sjećanjima svjedočićemo o njihovim idealima i nevinim stradanjima. Oni su ubijani na kućnim pragovima samo zato što su bili pravoslavne vjere, pa ćemo se truditi da sjećanje i ponos na njih prenesemo i na našu djecu", kaže Pologoš.
Stotinu trideset šest ubijenih civila i blizu 250 boraca previsoka je cijena koju su konjički Srbi platili samo zbog različite etničke pripadnosti.
Od prijeratnih oko 7.000 konjičkih Srba, u ovom gradu danas živi oko 260 do 270 uglavnom starijih osoba, koje žive mahom od penzija i pomoći djece iz inostranstva, dok je svega tridesetak onih koji su u starosnoj dobi do 50 godina i uglavnom su bez stalnog zaposlenja, što daje dovoljno jasan signal ostalima koji žele da se vrate na svoja ognjišta da im nema povratka.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.