TREBINJE - Ispuštanjem vode iz hidroakumulacije Trebinjsko jezero, zbog radova na godišnjem remontu postrojenja preduzeća "Hidroelektrane na Trebišnjici", otkriven je jedan zaboravljeni dio trebinjskog predgrađa, u kojem se nekada vodio veoma intenzivan život.
Isti ovih dana, dok traju radovi, kao turisti posjećuju i mnogi Trebinjci.
Usred ove, od mulja i kamena sive udoline, koja je odjednom zamijenila zelenilo jezera, bjelasa se kameni most, koji je, pored nadaleko čuvenog trebinjskog Arslanagića mosta, ovdašnjem stanovništvu značio život.
"Most, koji je pravljen zbog željezničke pruge, nije iz austrougarskog perioda, kako mnogi vjeruju, jer vodi ka Nikšiću i susjednoj Crnoj Gori, a monarhija je pravila prugu samo unutar svojih granica, odnosno BiH. On predstavlja kasnije nadovezivanje pruge na postojeću, a gradila ga je Kraljevina Jugoslavija, potkraj dvadesetih i početkom tridesetih godina prošlog vijeka", kaže mr Savo Pujić, istoričar i lingvista iz Trebinja.
On objašnjava da su više od trideset godina ovim mostom lokomotive vukle različite vagone, dok se, samo stotinak metara nizvodno, bjelasao Arslanagića most iz 16. vijeka, kojeg u čast svoga sina Arslana sagradi Mehmed-paša Sokolović.
Kada su mještani sela Dolovi, sa desne obale Trebišnjice i naselja Most s lijeve obale, bili spojeni i željezničkom prugom, cio kraj je još više oživio, sve dok šezdesetih godina dobar dio oranica, ali i dio kuća, crkvu i groblje, zajedno sa dva mosta, nije prekrila voda. Izgradnjom hidroenergetskog sistema na Trebišnjici, sredinom šezdesetih je, prema zahtjevu Zavoda za zaštitu spomenika kulture BiH, Arslanagića most, koji je kasnije preimenovan u Perovića most, preseljen na lokaciju naselja Gradina na lijevoj, odnosno Police na desnoj obali. Njegovi nosači i željeznički most zauvijek su ostali pod vodom i pomole se tek jednom u nekoliko godina, kada se isušuje jezero zbog radova.
Iako nisu onoliko monumentalne kao most, pod vodom Trebinjskog jezera su tih davnih šezdesetih godina ostala i brojna kola za navodnjavanje.
Crkva na uzvišenju
U "raljama" vode su ostali i mala crkva i seosko groblje s kojeg ni brojni nadgrobni spomenici nisu pomjereni. Crkvica je, tvrde mještani, jedna od najstarijih crkava ovoga kraja, sagrađena u 12. ili 13. vijeku, ali i danas, iako pod vodom, odolijeva zubu vremena. U vrijeme normalnog vodostaja, s obzirom da je na uzvišenju, iz vode, usred jezera, viri krst na njenom zvoniku.