SANSKI MOST - Četrdesetpetogodišnja Jolanta Begić, koja sa suprugom i šestoro maloljetne djece živi u selu Stara Rijeka, nadomak Sanskog Mosta, godinama bezuspješno pokušava dobiti bh. državljanstvo.
Ona je porijeklom Poljakinja, koja se 1986. godine udala za bh. državljanina Antona Begića, nakon čega su došli živjeti u BiH. Sve se činilo idealnim, dok nije naišla, kako kaže, na birokratske prepreke.
"Antona sam upoznala u Augustovu, mom rodnom mjestu, nadomak Varšave. On je tu radio za jednu zagrebačku firmu", kaže Begićeva.
Priča da nije ni slutila da će prilikom dolaska u BiH naići na velike probleme u vezi sa državljanstvom.
Ona prije svega smatra odgovornim birokratski aparat, koji ne uvažava dokaze o tome da ova Poljakinja već 21 godinu boravi u BiH, da je majka i supruga, ali da ne može ostvariti pravo na pasoš.
"Za dobijanje bh. državljanstva potrebno je pet godina neprestanog boravka u zemlji. Iako imam dokaze o tome, u administraciji Ministarstva unutrašnjih poslova u Bihaću ne žele to da priznaju", priča Begićeva.
Pokazuje nam vjenčani list od 12. aprila 1986. godine. Begićeva priznaje kako u periodu prije rata nije tražila državljanstvo, te da su problemi nastupili kada je to odlučila da učini.
Begićeva ističe kako svake godine produžava privremeni boravak u BiH, a da u te svrhe njena porodica izdvaja velika finansijska sredstva.
"Svake godine treba uplatiti 500 maraka za privremenu dozvolu za boravak stranaca u BiH. Za našu porodicu, koja živi isključivo od poljoprivredne proizvodnje, to nisu male pare", navodi Begićeva.
Begićeva naglašava kako je o svemu obavijestila Ambasadu Poljske u BiH, te da ju je prije godinu dana posjetio i ambasador Poljske, koji joj je tada obećao pomoć u rješavanju problema.
I nakon više od dvije decenije boravka u BiH, njene muke sa dobijanjem državljanstva nisu riješene.