Rad se uvijek isplati, a uz svakodnevne radne obaveze manje se misli na probleme, čovjek je zdraviji i ima razloga da se bori u životu, priča Fatima Hurić, koja je ratne 1993. godine morala napustiti svoj dom u Vlasenici s dvije kćerke i zavežljajem. Danas Hurićeva živi u Sarajevu, uspješan je uzgajivač stoke i poljoprivrednik, a nedavno je na stočnoj smotri njena krava osvojila i nagradu.
`U Sarajevo sam s djecom došla 1996. godine i živjela u tuđem. Prije toga sam bila u izbjegličkim centrima u Tuzli i u jednoj prostoriji nas je znalo biti i sedamnaestoro. Muž mi je nestao u Srebrenici. Počela sam pomagati po kućama, čistiti i pomalo štedjeti za komad zemlje`, priča Fatima. Kaže da je nakon izvjesnog vremena uspjela.
`Zatim sam počela praviti kuću u Zabrđu u Novom gradu i kupila sam jednu kozu, da barem imamo svoje mlijeko. Kasnije sam posudila novac da bih kupila kravu i tako je sve počelo. Sada osim krava imamo i ovce i živinu. Nedavno sam bila na stočnoj smotri u Bojniku i bila sam sretna jer sam mogla upoznati velike uzgajivače. Kada je moja krava u kategoriji simentalki osvojila prvo mjesto, nisam mogla vjerovati`, priča Fatima.
Govori da je rad odmara i da ne shvata ljude koji kukaju da nemaju posla, a ne izlaze iz kuća.
`Toliko njih oko svojih kuća ima livade, a ne žele da ih obrađuju, da se zdravo hrane. Ja nemam zemlju na kojoj bih mogla držati stoku, pa na godinu dana iznajmim komad livade i manji objekat u kojem držim stoku. Sada je objekat postao skučen i ne znam šta ću tokom zime. Nadam se pomoći opštine ili kantona`, govori Hurićeva. Takođe, ova vrijedna žena uzgaja i povrće.
`Dobijem po nekoliko stotina kilograma krompira, uzgojim i paradajz, paprike, krastavice, luk, kupus i mrkvu. Savjetovala bih i drugima isto, a naročito omladini`, dodaje Hurićeva.