Centar za obrazovanje "Vladimir Nazor" ima 176 štićenika i učenika s teškoćama u razvoju, a od njih je samo jedna djevojka zaposlena.
Zaposleni u ovoj ustanovi ističu da društvo ovim mladima ljudima nije obezbijedilo budućnost i da su veoma rijetki poslodavci koji ih zapošljavaju iako je dosta djece kvalitetno osposobljeno za pojedine poslove.
U Centru za obrazovanje, vaspitanje, radno osposobljavanje i zapošljavanje mentalno retardirane djece, djece oboljele od autizma i cerebralne paralize "Vladimir Nazor" ima osnovna i srednja škola, gdje se štićenici obrazuju za zanimanja kao što su kuhar, moler, svjećar, keramičar.
"Međutim, imamo i djecu koja ne mogu pratiti srednje obrazovanje, jer imaju teže poteškoće i oni se kod nas osposobljavaju u radionicama. Radno osposobljavanje ovakve djece prolazi trenutno 33 štićenika od 17 do 21 godine. Oni svoje vrijeme svakodnevno provode u radionicama za tkanje, keramiku, te u drvnoprerađivačkoj, svjećarskoj i radionici za izradu ramova", navodi Zulfo Ahmetović, direktor ovog centra.
U skladu sa sposobnostima pojedina djeca rade samo određene poslove, dok neki mogu obavljati skoro sve uz malu pomoć nastavnika.
Danijel Garić, profesor likovnog odgoja u ovom centru, objašnjava da u svjećarskoj radionici rade djeca od 16 godina.
"Djeca rade onoliko koliko mogu, imamo djecu koja su zadužena samo za umakanje fitilja u vosak, što poboljšava njihova motoričke sposobnosti, neka djeca drobe vosak, a ima i onih sa lakšim poteškoćama i ona mogu dosta toga sama uraditi. Obično je to oko 90 procenata, profesor je samo tu zbog dekoracije", objašnjava Garić.
Direktor ovog centra ističe da su često rukotvorine učenika ove specijalne škole jako dobro urađene da moraju dokazivati da je to njihov rad.
"Tako imamo iz keramičke radionice rad koji smo poklonili premijeru Besimu Mehmediću. On je bio oduševljen crtežom koji je uradila naša Amela", kaže Ahmetović.
Ipak, kako ističe, društvena zajednica nije obezbijedila ovoj djeci budućnost, što pokazuje činjenica da je samo jedna djevojka zaposlena.
"Jako su rijetki primjeri da poslodavac zaposli nekog iz Centra. I ako se to desi, to je iz sažaljenja, a to ovoj djeci ne treba", kaže Ahmetović.
Upravo iz tih razloga Centar zadržava djecu i nakon što napune 21 godinu.
"Uprava Centra odobrava uz saglasnost roditelja da djeca ostanu u Centru u radionicama i kad pređu 21 godinu, tako da imamo mlade ljude i sa 33 godine koji dolaze i prave razne rukotvorine u radionicama", navodi Ahmetović.
Naglašava da posvećivanje pažnje ovoj djeci mnogo znači, jer ako poslije završetka osnovne i srednje škole ne ostanu aktivni u zajednici, pada u vodu sve što su do tada prošli.
"Iz tog razloga smo omogućili da nakon završene srednje škole te ljude zadržimo u Centru, jer njima treba pažnja čitav život. Kada nema stučnih ljudi pored njih, opet se zatvaraju u četiri zida i opet se vraćaju na početak", objašnjava Ahmetović.
Dodaje da žele pokazati djeci da njihov rad vrijedi, te organizuju prodaje eksponata, čime im mogu obezbijediti dvije plate godišnje.
"Često imamo izložbe gdje smo jako poznati sa eksponatima, trenutno djeca rade na čestitkama za predstojeće praznike", napominje Ahmetović.
Stručnjaci Centra obavljaju i kućne posjete teško oboljeloj djeci.
"Još postoji stid od komšija kad neko ima dijete sa poteškoćama. Mi ulazimo u kuće gdje su teži slučajevi, gdje ide čitav tim od fizioterapeuta do logopeda. Jednostavno sve radimo da bismo pomogli djeci", kazao je Ahmetović i dodao da je jako bitno početi rad s ovom djecom u što mlađoj dobi da bi rezultati u njihovom napretku bili efikasniji.