TREBINJE - Veliki korak ka unapređenju stanja kulturnog nasljeđa Trebinja čini se fotografskim bilježenjem trenutnog stanja, što su i učinili polaznici besplatne škole fotografije, organizovane u okviru programa RELOAD 3, obilazeći sve dostupne trebinjske lokalitete za koje se zna da su na njima spomenici kulturnog nasljeđa od velikog značaja.
Izložba koju je organizovalo Udruženje građana "Mostovi" iz Trebinja, pod nazivom "Stanje našeg nasljeđa", sastavljena od 99 ovih fotografija, načinjene na 93 lokaliteta, otvorena je u galeriji Kulturnog centra Trebinje i izazvala je veliku pažnju građana.
Slađana Gajić, fotograf i predsjednik Udruženja "Mostovi", potvrdila je da je u pitanju fotografska dokumentacija samo dijela kulturnog nasljeđa Trebinja, a nastala je u okviru projekta "Fotografija u službi kulture i ekologije".
"Fotografisali smo nacionalne spomenike i objekte sa privremene liste nacionalnih spomenika, a večeras smo ovdje, ne samo da se prikaže arhitektura i ljepota svega ovoga, već i da skrenemo pažnju na zaštitu onoga što je prolazno, a što je naš identitet", kazala je preksinoć Gajićeva.
Napominje da je urađen i katalog izložbe, ali ne u turističke svrhe, već u svrhu da se uputi ka nadležnim institucijama, kako bi se ustanovilo koliko se na njihovoj zaštiti može uraditi ovim prvim korakom.
Slađana Skočajić, načelnica Odjeljena za kulturu Grada Trebinja, koji je u projektu učestvovao sa 35% sredstava, kaže da je projekat značajan u smislu brige i odgovornosti lokalne uprave za svoje kulturno bogatstvo, a ono je mnogo više u odnosu na većinu drugih lokalnih zajednica u Republici Srpskoj.
"Za sada imamo 45 nacionalnih spomenika i isto toliko onih koji su na privremenoj listi, ali bismo mogli imati mnogo više, iako, ono što je dobro jeste što spomenici sa privremene liste imaju identičnu zaštitu kao nacionalni spomenici, u smislu narušavanja integriteta, popravke, gradnje", istakla je Skočajićeva, napominjući da, nažalost, za neke spomenike kulture nisu jasno utvrđeni upravljači, ali većina naših kulturnih spomenika nema ni plan upravljanja.
Na fotografijama je dosta sakralnih objekata, crkava iz srednjevjekovnog perioda i kasnijeg doba, za koje Skočajićeva kaže da su u pitanju žive crkve, u kojima se održavaju liturgije i parohijani žele da ih obnove, ali su onemogućeni da dobiju dokument na osnovu kojeg se vrše ti poslovi.
Katalog koji prati izložbu sadrži i izložene fotografije, sa njihovim nazivima i opisom gdje se objekti nalaze i u kakvom su stanju tada zatečeni.