TUZLA - Porodice, prijatelji, sugrađani i delegacije danas su odali počast tuzlanskoj mladosti nastradaloj u granatiranju Tuzle sa ozrenskih položaja Vojske RS 25. maja 1995. godine.
Projektil ispaljen sa planine Ozren usmrtio je 71 osobu, čija je prosječna starosna dob iznosila 21 godinu, a teže i lakše su ranjene 124 osobe.
Zbog zločina na tuzlanskoj Kapiji je odgovarao penzionisani general Vojske RS Novak Đukić, koji je u Sudu BiH pravosnažno osuđen na 25 godina zatvora.
"Dani i godine prolaze, ali tuga ne jenjava", najčešće je izgovarana rečenica roditelja poginulih djevojaka i mladića na tuzlanskoj Kapiji.
Zilha Kurtalić kaže kako je njena kćer imala 15 i po godina kada je poginula na Kapiji. U grad je izašla sa najboljom drugaricom Indirom Okanović. Nikada se nisu vratile.
Rasema Milić, kćerku Adrijanu je posljednji put vidjela sa drugaricom Selmom Čaušević. I danas se sjeća suknjice i bodija koje je njena kćerka obukla kobne večeri.
Adrijana i Selma se nikad nisu vratile.
Asim Slijepčević Asko je poginuo dva dana prije dvadesetog rođendana. Majka mu je 25. maja 1995. godine dala 20 njemačkih maraka - po marku za svaku godinu života. Asim je na Kapiju otišao sa drugom Samirom. Poginuo je, a Samir je preživio. Esma Slijepčević, Asimova majka, kaže kako joj je Samir danas kao drugi sin.
Najmlađa žrtva masakra na Kapiji bio je dvoipogodišnji Sandro Kalesić. Njegovi roditelji, Irena i Dino, proslavljali su godišnjicu braka. Geler, veličine graška, pogodio je Sandra u stomak. Izdahnuo je na putu do bolnice.
I sve druge roditeljske priče su jednako bolne i tužne.
Od 25. maja 1995. godine, nekadašnji Dan mladosti u Tuzli se obilježava kao Dan žalost, a taj dan je u gradskoj istoriji upisan kao najtragičniji. Nakon polaganja cvijeća u Aleji na Slanoj Banji održana je i komemoracija na Kapiji. Za nastradale su se pomolili vjerski službenici sve tri konfesije, a u 20.55 oglasiće se sirene u spomen na ubijenu tuzlansku mladost.